s. Rita

Svijet u očima male sestre

I opet taj Božić

kategorija:  | objavljeno u: 

nativity-scene1

Božić je opet tu. Kao i prijašnjih godina tako i ove nije nam bilo lako. Bile su velike priprave. Okitili smo bor, napravili jaslice, pripremili poklone jer želimo da sve bude lijepo, sve spremno. Pitam se nije li nam se opet dogodilo da smo negdje izgubili Novorođenoga? Pitam se je li nam se dogodilo da smo zaboravili što je zapravo važno za taj dan – dan Isusovog rođendana? Božić – mali Bog. Bog je sam došao među nas. Svojim dolaskom nas poziva. Na što jedni druge redovito pozivamo? Šetnju, kavu, kino, rođendan, vjenčanje… i rado se odazivamo. Kada nas Bog poziva naš odgovor je često negativan. Naši negativni odgovori su možda iz razloga što je naš Bog skriveni Bog. Ne vidimo ga ovim našim očima. Naš Bog ne buči. Naš Bog se ne nalazi na pozornici pod reflektorima. Naš Bog se ne pojavljuje na TV. On ne viče: „Ja sam Bog vaš!“ On se objavljuje neočekivano. Ljudi njegova vremena očekivali su Mesiju da dođe u slavi. A došao je kao malo dijete. Rodio se u jaslama. Kako onda tako i danas. Objavljuje se tamo gdje ga najmanje očekujemo ili želimo naći. Objavljuje se kao onaj kome je potrebna pomoć: kao siromah, starac, starica, prijatelj koji je u nevolji.

Bog nas i danas poziva da živimo s njim sve ono što je lijepo u našem životu, ono što nas raduje (jer kada živimo teške i ružne trenutke tada ga se uvijek sjetimo zazvati): utakmica, pizza, šetnja, kino, koncert … Zapravo Njegov poziv postaje Njegov upit svakome od nas: Pozivaš li me? On želi da mu napravimo mjesto u svojoj svakodnevnici. Da ga pozovemo i podijelimo s Njime sve ono što nam zapravo On sam daruje. To je pravi smisao Božića – ponovno primijetiti da je Bog s nama = Emanuel!

Željela bih da ove godine kada stanemo pred jaslice osjetimo divljenje i dopustimo da nam progovore. Jaslice nam svjedoče o važnim životnim stvarima. Jaslice nas uče:

ISKRENOSTI – kako bismo mogli prepoznati Božju ljubav potrebno je biti iskren sa samim sobom.  Trebamo se stalno propitivati što zapravo radimo u svojem životu. Trebamo prestati biti površni. Često nam se događa ne da lažemo drugima već da lažemo i zavaravamo sami sebe. Ne smijemo se bojati postavljati pitanja i tražiti istinu.

ZAHVALNOSTI – Anđeo je donio Radosnu vijest pastirima. Koliko anđela ima u našem životu? Svi koji unose radost i uče nas novosti života naši su anđeli. Pastiri su bili siromašni, potrebni te su zato mogli primiti Radosnu vijest. A mi sve dok se osjećamo bogatima i savršenima nikada nećemo primiti nešto novo, nikada se Radosna vijest neće moći nastaniti u našem srcu.

HRABROST – Pastiri su povjerovali anđelu i pošli su prema štalici. Nisu znali što će pronaći. Napustili su svoju svakodnevnicu. Odustali su od površnosti. Željeli su bolje. Mi se često zadovoljavamo površnim stvarima. Možda zato jer se bojimo. Možda zbog lijenosti?

MILOSRĐE – biti iskren, hrabar i priznati kako često griješimo. Često se ljutimo zbog slabosti, zbog tuđih pogrešaka. Pritom zaboravljamo da smo mi oni koji prvi griješimo. Tek kada priznamo kako smo i sami grešni tek tada ćemo moći drugačijim očima gledati druge te ih prihvatiti.

Isus je izabrao biti dijete da nas podsjeti na JEDNOSTAVOST. Da život čine male, bitne svakodnevne stvari, a ne neka nedostižna čuda. Neka nam budu blagoslovljeni dani u novoj godini. Živimo u ISKRENOSTI iz ZAHVALNOSTI koračajući HRABRO, živeći MILOSRĐE prema drugima po primjeru malog novorođenog Isusa.



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*