s. Rita

Svijet u očima male sestre

Bog koji je ukrao moje snove

kategorija:  | objavljeno u: 

krz_la_verna

Zadivljuje me kako je u ljudskom životu sve povezano premda nam to uvijek i ne izgleda tako. Čovjek je sam povezan: sa sobom, s drugima i sa svojim Stvoriteljem. Tako bi trebalo biti. Moje misli, riječ i djela trebala bi biti povezana te činiti jednu cjelinu. Kakva je moja misao o Bogu, takva je i moja riječ o Bogu, a onda iz toga proizlaze i djela u skladu sa riječju i mislima o Bogu. Dobra i lijepa misao rađa dobrom i lijepom riječju. Tada dobro i lijepo djelo ne može izostati. U životu je često drugačije. Najgore što se događa suvremenom čovjeku je što prvi korak, tj. misao često preskače i započinje s drugim. U ljudskom životu sve treba biti povezano. Da bismo bili dobro sva tri odnosa trebala bi biti povezana. Ako nisam u dobrim odnosima sa sobom ne mogu biti niti s drugima, niti s Bogom. Ako nisam u prijateljskim odnosima sa drugima, niti moj odnos s Bogom nije dobar „jer tko ne ljubi brata kojega vidi, ne može niti ljubiti Boga kojega ne vidi.“ (1 Iv 4, 20). Zato je sv. Franjo sve stvoreno nazivao braćom i sestrama, a Boga svojim Ocem. Stoga je Franjin odnos s drugima bio dobar jer je na prvom mjestu njegov odnos s Bogom bio dobar.

milosrdni_otac

Moja misao o Bogu rasla je zajedno sa mnom. Bio je to put od blijede ideje do jasne slike. Danas je Bog za mene majka: brižna, nježna koja me čuva nježno u svojem majčinskom zagrljaju. Bog je za mene otac: mudar, strog, ali pravedan, jak i istovremeno blag koji me vodi svojom čvrstom desnicom. Nekada davno Bog je za mene bio bez lica, nešto tajanstveno, daleko, ali istovremeno jako privlačno. I taj Bog je „ukrao“ moje snove. Do svjesnog susreta s Bogom (kažem svjesnog jer prvi osobni susret s Bogom se događa u trenutku kada je prvi put pomislio na mene) život je bio samo moj, mali, privatni život, samo za mene. S drugima sam ga dijelila samo koliko i kada sam to htjela. Imala sam svoje snove. Snove u kojima su bili moji rijetki izabrani ljudi. Bog mi je ukrao ljude te nakon borbe čudesno shvatih kako zapravo ništa nisam izgubila već zapravo dobila još i više. I ja sam kao i Franjo željela biti vitez u svojem životu zatvorena dobro u oklopu kako me nitko ne bi mogao ozlijediti. Željela sam ići samo svojim putovima , željela sam da mi se ljudi dive. U susretu s Bogom shvatih kako sam zapravo posezala za mrvicama života jer Bog uvijek dodaje, a nikad ne oduzima. On nije kradljivac. I sada tek započinje životna gozba. Gozba čiji su dionici ljudi koje mi je On darovao, a ja prihvatila. Moj život više nije moj – pripada Onome od kojega i potječe – Bogu. A tko može bolje od Njega voditi moj život?

IMG_0557

Slobodno srce je srce koje nekome pripada. Tko u Bogu ne nađe sigurnost ostaje nesiguran. Tko ne traži sigurnost u ne prolaznim, ne materijalnim stvarima mora je tražiti u materijalnim: novcu, autu, kući, osobama i svemu što je materijalno: što se može vidjeti, dodirnuti i posjedovati. Boga se ne može posjedovati. Niti se ljubav može posjedovati, a još manje mjeriti. Jer ljubav koja mjeri nije ljubav. Pravu ljubav možemo iskusiti u istinskom susretu s Bogom. U tom susretu postalo mi je jasno kako Bog ne zove sposobne, već osposobljava pozvane, zapravo one koji se odazovu i otvore Njegovoj ljubavi. Za Boga je svaki čovjek poseban. On je strpljiv i ne odustaje nikad od čovjeka. Zapravo On sam čezne za čovjekom i moli da bude s njim. Stoga što ljepše poželjeti u Novoj nego: dopusti da te Bog VOLI i VODI.



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*