Josip Matezović

Mala olovka

Postati svjestan

kategorija:  | objavljeno u: 

Prije par mjeseci jedan mi je događaj produbio razmišljanje o Svetoj Pričesti i tome kako i na koji način pristupamo Svetoj Misi. Naime, bio sam na večernjoj misi u katedrali. Obično volim doći malo ranije u crkvu prije početka jer mi je potreban onaj mir i sabranost kako bih si posvjestio gdje sam i kome došao. I dok sam molio, primijetio sam nešto vrlo zanimljivo. Jedna od časnih sestara koje se brinu o pripremi, počevši od euharistijskih darova (kruha i vina), svijeća i čitanja došla je do oltara. Uz blagi naklon preko par stepenica prišla je bliže uzimajući praznu pliticu. Zanimljiva, niska rastom, sam njezin hod i ponašanje bilo mi je vrlo simpatično. Naime, na njenom licu primijetio sam veliko poštovanje kada je pristupala oltaru. Zatim je na pliticu stavila hostiju. Ono što sam u tom trenutku primijetio kod nje bilo je nešto nevjerojatno. S kolikom ljubavlju i nježnošću pristupa hostiji (koja će za otprilike 15 minuta postati tijelo Isusa Krista). S kolikom pažnjom ostavlja komadić kruha na oltar i pazi da sve bude u najboljem redu i pripremi za ono što slijedi.

To me duboko potreslo. Počeo sam razmišljati jesam li svjestan što se događa na Svetoj Misi. Kako sam pripremljen i što činim da svoje srce i misli uistinu pripremim za svoga Gospodina koji dolazi na oltaru. Ta misa koja je slijedila bila mi je nevjerojatno iskustvo. Pazio sam na svaki detalj koji se događao, svaku izgovorenu riječ, svaki čin. Nešto uistinu posebno.

To me potaklo da idućih dana još više razmišljam o tome. Stalno mi se vraćala slika sestre i njezina pažnja i ljubav koju je poklonila Bogu u onome trenutku pripreme. Koliko često sam došao na misu na brzinu, onako, skoro u zadnju minutu. Koliko puta mi je sveta misa prošla u razmišljanju što i kada treba odsvirati, pripremiti note i pjesme. Koliko sam puta “odlutao” dok je trajala misa i mislio na neke druge i nevažne stvari. Čovječe, koliko sam dragocjenog vremena propustio za najintimniji odnos sa svojim Kraljem. Nismo li previše puta odlutali na misi, tražeći prigodan komentar koji ćemo šapnuti prijatelju u klupi, ili gledali slike i freske po crkvi dok traje ono najsvetije vrijeme. Da ne spominjem nepotrebno smijanje ili fejsbukovski rečeno – bockanje. Pitam te – jesi li svjestan prisutnosti tvoga Boga na oltaru na Svetoj Misi? Jesi li svjestan da zbog tebe i mene On dolazi. On se ponižava do te granice, On koji je toliko veličanstven, da dođe pod prilikama kruha i vina. A iz kojeg razloga? Da bi Ga ti mogao kušati. Baš kušati, imati u sebi. Da bi mogao doći tebi, doslovno da bi mogao stanovati u tebi i meni. Koliko je to velika stvar. To je fantastična spoznaja koja izaziva u meni ogromno poštovanje i divljenje. Bog ima toliko ljubavi, koja je meni toliko neshvatljiva, da mi dopušta pojesti ga. Wow!

Ispričat ću vam još jednu istinitu priču. Jedan moj prijatelj ima nećakinju koja ima dvije i pol godine. Jednom prilikom išla je s njim na Svetu Misu. Kada je došlo vrijeme pričesti, on ju je uzeo u ruke i otišao na pričest. Ona je dobila blagoslov (vjerujem da ste vidjeli koja je to radost maloj djeci kada im svećenik udijeli križić umjesto pričesti), a prijatelj se pričestio. No, nakon toga, uslijedilo je nešto nevjerojatno. Kada su došli natrag na mjesto, šapnula mu je – Daj mi samo malo da Ga vidim! Prijatelj se šokirao, a ona je tiho ponovila – Daj mi samo malo da vidim Isusa! Zamislite, htjela je vidjeti Isusa u hostiji koja se nama topi na jeziku. Bog koji se topi od ljubavi i iz ljubavi prema nama. Mi grešnici i maleni imamo toliku privilegiju blagovati Ga, primiti Ga na svoje ruke, dopustiti mu da se otopi u našim ustima i da dođe u svaku stanicu našega tijela. Kako je to veliko i nevjerojatno! Nevjerojatna tajna…

Misterij kojega može objasniti samo vjera koja se živi iskreno, ponizno i potpuno, baš poput Franje i Klare.

jesus-loves-you-sayings-quotes-pictures

Komentari

Jedan komentar na temu: Postati svjestan

  1. fra Ivan Penava kaže:

    Lijepo rečeno, Josipe! Hvala ti na svojem iskustvu koje si podijelio s nama. Stvarno nam je potrebno dođi tih petnaestak minuta ranije na misu kako bi smo se smirili i bolje doživjeli susret s Bogom.

    Like or Dislike: Thumb up 2 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*