KKC o laicima

kategorija:  | objavljeno u: 

katekizam

Vjerujete li da Duh Sveti upravlja Crkvom? Nadam se da je odgovor na to pitanje DA. Tragovi Božjeg djelovanja vide se u povijesti Crkve kojoj je Bog uvijek darivao ono što joj je tada bilo potrebno. Na početku je Bog podigao mnoge mučenike kao svjedočanstvo poganima i progoniteljima Crkve. U srednjem vijeku, kada je Crkva pomalo odlutala od svoga poslanja, Duh Sveti je upravio korake sv. Franji i Dominiku koji su Crkvu vratili na put siromašnog Krista. Živi Bog uvijek odgovara na potrebe svojih vjernih. Tako je u 20. stoljeću Bog počeo podizati mnoštvo zajednica laika. Bio je to odgovor na izazove vremena koje je nametnulo potrebu da se odrede prava i obaveze laika (grč. riječ za narod) kako bi oni mogli živjeti i svjedočiti svoju vjeru u sve zahtjevnijem svijetu. II. Vatikanski koncil i apostolska pobudnica Ivana Pavla II. Christifideles Laici odgovorili su te izazove, a u Katekizmu Katoličke Crkve odgovori su sažeti u člancima 897 – 913.

KKC navodi da laici imaju udio u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi. Što to znači? Svećenička služba laika se shvaća u širokom smislu. Laik stoji kao posrednik između Boga i ljudi i prinosi Bogu žrtvu. On je i prorok, u smislu da vidi ono što drugi ne vide i prenosi Božju riječ. Kraljevska služba laika se pak sastoji u tome da on ima zadaću zaštite najslabijih i čuvanja vjere.

U ovom vremenu kada se jednakost (prije svega u pravima) smatra najvišom vrijednosti, moramo biti oprezni kada govorimo o odnosu svećenika i laika. Svećenici i laici nisu baš u svemu jednaki jer obavljaju različite službe. No ne znači da su laici manje vrijedni od svećenika. Laici su potrebni svećenicima i svećenici laicima. Svi smo mi jedno mistično tijelo. Mi laici smo pozvani moliti za svećenike te im pomagati u njihovoj službi kako god možemo. Svećenici su pak pozvani biti duhovno vodstvo laičkim zajednicama. Laici mogu svjedočanstvo vjere ponijeti tamo gdje svećenici ne mogu doći jer nisu pozvani. Svećenici su pak nezamjenjivi jer po njima dobivamo sakramente. Veoma je bitno da se različite uloge laika i svećenika nadopunjuju i da svima najbitniji bude Krist.

_7274541436

KKC O PRAVIMA I OBAVEZAMA LAIKA

897 “Pod imenom laici ovdje se podrazumijevaju svi vjernici osim članova svetoga reda i redovničkog staleža odobrenog od Crkve, to jest vjernici koji – pošto su krštenjem združeni u jedno tijelo s Kristom, učinjeni Božjim narodom i na svoj način postali dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe – koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu vrše poslanje svega naroda Božjega”.

POZIV LAIKA

898 “Laicima je, po njihovu pozivu, svojstveno da teže za Kraljevstvom Božjim, baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu (…). Na njih dakle osobito spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vrše po Kristu te napreduju i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja”.

899 Inicijativa kršćana laika napose je potrebna kad se radi o tome da se otkriju i iznađu sredstva koja će omogućiti da zahtjevi kršćanskog nauka i života prožmu društvenu, političku i gospodarsku zbilju. Ta je inicijativa normalni dio crkvenog života:
Vjernici se laici nalaze na prvoj crti crkvenoga života; po njima je Crkva životno počelo ljudskog društva. Zato napose oni moraju biti sve više svjesni ne samo da pripadaju Crkvi, nego da jesu Crkva, što će reći zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom zajedničke Glave, Pape, i biskupa s njim u zajedništvu. Oni su Crkva.

900 Budući da im je Bog, kao svim vjernicima, na temelju krštenja i potvrde stavio u dužnost apostolat, laici su obvezani, i na to imaju pravo, pojedinačno ili okupljeni u društvima, raditi na tome da svi ljudi po svoj zemlji upoznaju i prihvate Božju poruku spasenja; ta je obveza još zahtjevnija ondje gdje ljudi mogu samo preko njih čuti Evanđelje i upoznati Krista. U crkvenim je zajednicama njihovo djelovanje toliko potrebno da bez njega apostolat pastira, većinom, ne može postići svoj potpuni učinak.

UDIONIŠTVO LAIKA U KRISTOVOJ SVEĆENIČKOJ SLUŽBI

901 “Budući da su posvećeni Kristu i pomazani Duhom Svetim, laici su čudesno pozvani i poučeni, da se u njima proizvedu sve obilniji plodovi Duha. Jer, sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, štoviše i tegobe života, ako se strpljivo podnose, postaju ‘žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu’ (1 Pt 2,5), koje se u euharistijskom slavlju pobožno prinose Ocu zajedno s prinosom Gospodinova Tijela. Tako i laici, iskazujući posvuda u svetosti čin hvale, posvećuju Bogu sam svijet”.

902 Na poseban način roditelji sudjeluju u posvetiteljskoj službi “kad provode bračni život u kršćanskom duhu i brinu se o kršćanskom odgoju djece”.

903Ako posjeduju tražena svojstva, laicima se može zastalno podijeliti služba čitaca i akolita. “Gdje to potreba Crkve svjetuje, ako nema službenika, mogu i laici, iako nisu čitači i akoliti, preuzeti neke njihove službe, naime, obavljati službu riječi, predvoditi bogoslužne molitve, krstiti i dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima”.

NJIHOVO UDIONIŠTVO U KRISTOVOJ PROROČKOJ SLUŽBI

904 “Krist (…) ispunja svoju proročku službu ne samo po hijerarhiji (…) nego i po laicima, koje zato čini svojim svjedocima te ih poučava osjećajem vjere i milošću riječi”: Poučavati nekoga da prihvati vjeru dužnost je svakog propovjednika, štoviše i svakog vjernika.

905 Laici ispunjuju svoje proročko poslanje i evangelizacijom, to jest navješćujući Krista “svjedočanstvom života i riječju”. To propovijedanje Evanđelja po laicima “dobiva neku specifičnu notu i osobitu uspješnost po tome što se vrši u običnim prilikama svijeta”:
Taj apostolat nije samo u svjedočanstvu života: pravi apostol traži priliku da Krista navješćuje riječima, bilo nevjerujućima (…) bilo vjernicima.

906 Vjernici laici koji su za to sposobni i obrazovani mogu surađivati u predavanju vjeronauka, poučavanju svetih znanosti, u sredstvima društvenog priopćivanja.

907 “Prema znanju, stručnosti i ugledu kojima raspolažu, vjernici imaju pravo, a katkada i dužnost, da svetim pastirima očituju svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve, i da to mišljenje – čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa kao i poštivanje prema pastirima te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba – priopće i drugim vjernicima”.

NJIHOVO UDIONIŠTVO U KRISTOVOJ KRALJEVSKOJ SLUŽBI

908 Krist je, svojom poslušnošću sve do smrti, apostolima priopćio dar kraljevske slobode, “da samozatajom i svetim životom pobijede u sebi kraljevstvo grijeha”:
Onaj koji gospodari svojim tijelom i vlada svojom dušom, ne dopuštajući da njome ovladaju strasti, svoj je gospodar: može se nazvati kraljem, jer je u stanju da ravna svojom osobom; slobodan je i neovisan i ne prepušta se grešnom robovanju.

909 “Osim toga neka laici, i udružujući svoje sile, tako ozdravljaju ustanove i prilike u svijetu, ako one gdje na grijeh potiču, da budu sve dovedene u sklad s načelima pravde te ne smetaju, nego pogoduju vršenju kreposti. Tako radeći prožet će moralnom vrijednošću kulturu i ljudska djela”.

910 “Laici se također mogu osjećati pozvanima ili biti pozvani da surađuju s pastirima u službi crkvene zajednice, u njezinu rastu i životu, vršeći vrlo različite službe, prema milosti i darovima koje im je Gospodin povjerio”.

911 “Prema pravnoj odredbi, vjernici laici mogu sudjelovati u upravnoj vlasti” u Crkvi. Stoga su nazočni u pokrajinskim saborima, biskupijskim sinodama, pastoralnim vijećima; u tijelima koja zajednički (in solidum) vrše pastirsku službu u nekoj župi; u ekonomskim vijećima; u crkvenim sudovima,itd.

912 Vjernici trebaju “prava i dužnosti što na njih spadaju ukoliko su članovi Crkve pomno razlikovati od prava i dužnosti koje im pripadaju ukoliko su članovi ljudskog društva. Neka nastoje da oboje dovedu u sklad, imajući na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kršćanskom savješću, jer se nikakva ljudska djelatnost, ni u naravnim stvarima, ne može oteti Božjoj zapovijedi”.

913 “Tako je svaki laik, zbog samih darova koje je primio, ujedno svjedok i živo oruđe poslanja Crkve ‘po mjeri dara Kristova’ (Ef 4,7)”.

Dubravka Sertić, Frama Našice

Socka, Vž5



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*