Laici su Crkva

kategorija:  | objavljeno u: 

Papa_Benedikt_Zagreb_00

Zanimljivo je primijetiti kako su svi vjernici u Crkvi barem jedan dio svojega života bili laici. Čak su i svećenici, biskupi, pa i pape prije svojega ređenja bili laici. Jer svi smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, pa smo time postali djelić mozaika koji se zove Crkva. No, kroz povijest se pod imenom Crkve počelo misli samo na svećenike. Stoga je danas na prvom mjestu važno posvjestiti vjernicima laicima da oni nisu samo dio Crkve, nego da oni jesu Crkva. Jer Crkva bez laika me postoji.

Jedan je župnik opisivao koliko su zapravo laici u njegovoj župi svjesni toga da su i oni Crkva, pa je naveo primjer kako mu je jednom naišao jedan vjernik i rekao: „Prozor vam je na sakristiji razbijen“. Pri tom je mislio kako je samo župnikova dužnost da održava crkvu. No, nedavno mu je naišao drugi vjernik i rekao „Vrata nam se na crkvi klimaju. Kad mogu doći popraviti ih?“. Za ovog župnika je to bio znak da vjernici sve više osjećaju kako su i oni odgovorni za crkvu, pa je to prvi korak da shvate kako su jednako odgovorni i za Crkvu, pisano velikim slovom.

Ako ne postoji Crkva bez laika, jednako onda ne postoji niti Crkva bez svećenika. Stoga je druga važna točka u razmišljanju o laicima razvijanje povjerenja i suradnje između svećenika i laika. Jer niti svećenik može zamijeniti laika u svim njegovim službama u Crkvi, niti laik može zamijeniti svećenika u svim njegovim službama. Važno je prepoznati talente pojedinca i cijeniti službu koju on vrši, bilo kao svećenik, bilo kao laik. Sv. Augustin je to na jednom mjestu opisao riječima: „S vama sam kršćanin, a za vas sam biskup.“ Time je pokazao kako je svjestan svojega mjesta pred Bogom kao kršćanina vjernika, a pred zajednicom svoje službe biskupa.

Stanje u Hrvatskoj

Nije lako govoriti o djelovanju laika u Crkvi jer se i crkvene prilike razlikuju od naroda do naroda, od kontinenta do kontinenta. Možemo primijetiti kako laici u Švicarskoj imaju ovlasti da župno pastoralno vijeće raspisuje natječaj za novoga svećenika, te ga sami biraju i šalju biskupu na potvrdu, dok u nekim hrvatskim župama svećenik nastoji posve sam voditi župu, te ne daje nikakav prostor laicima. Možemo reći kako je Crkvu u Hrvatskoj obilježilo vrijeme vladavine komunizma kada su i laici i svećenici bili proganjani i mučeni zbog vjere. Zbog toga župe nisu organizirale pastoralna vijeća kako se laici ne bi izlagali novim progonima, već je većinu organizacijskih stvari vodio sam svećenik.

Stoga je danas u Hrvatskoj na poseban način potrebno raditi na već spomenutom povjerenju svećenika prema laicima. Svećenici koji su do sada sve stizali sami organizirati i napraviti, pitaju se što će nam veća suradnja s laicima kad je do sada sve funkcioniralo. Osobno smatram da mnoge stvari poput uređenja i gradnje crkava, pomaganja siromasima preko Caritasa i slično treba sve više prepuštati laicima. Tako bi svećenici mogli više vremena posvetiti svojim duhovnim službama poput propovijedanja i dijeljenja sakramenata.

Jedan od velikih problema u našoj domaćoj Crkvi jest i sve veći broj laika koji su završili visoko školovanje na fakultetima katehetike i teologije, a za njih nema radnih mjesta unutar Crkve. Ispada da Crkva proizvodi nove teologe, a ne zna što će s njima, pa ti laici gube povjerenje u Crkvu. Opet nam može biti primjer Crkva na Zapadu koja prima te diplomirane laike za suradnike u župi ili biskupiji, gdje oni organiziraju radionice i kateheze za razne dobne i interesne skupine vjernika.

No, u svemu tome potrebno je upitati se i kolika je motivacija laika da sudjeluju u životu Crkve. Mnogi laici ipak više vole prepustiti svećeniku sve obveze, te samo komotno sudjelovati na svetoj misi nedjeljom. Stoga valja poticati laike da se izbore za svoje mjesto u Crkvi i da se sami javljaju svećenicima sa svojim idejama i ostvarivim željama. Takav aktivni pristup jednog laika u Crkvi jako dobro je opisao književnik Božidar Prosenjak u romanu Intranet – Put u središte srca.

U-ime-obitelji1

Civilno društvo

A ti uistinu aktivni vjernici danas u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj sve više otkrivaju civilno društvo u kojem mogu ostvariti svoje talente. Do sada sam nabrajao uglavnom službe koje laici mogu vršiti unutar Crkve, dok prostor izvan Crkve, prostor u svijetu nisam analizirao. No, samo letimičan pogleda na građansku inicijativu „U ime obitelji“ koja je zagovarala načelo da je brak zajednica muškarac i žene, što je i kršćansko načelo, pokazuje kako laici mogu javno svjedočiti svoju vjeru. Tu uključujem i sve veći broj udruga poput „Betlehema“ koja pomaže majkama da rode svoje dijete, „Vigilare“ ili udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti „Blaženi Alojzije Stepinac“. Može se primijetiti kako vjernici laici i u pojedinim političkim strankama sve jasnije ističu moralna i vjerska načela.

Na tom području Crkva nema službene ovlasti i zato svećenici ne mogu određivati laicima kako će se uključiti u civilno društvo, već ih mogu u njihovim nastojanjima snažno podržati. Tu se zapravo i očituje prvotni poziv laika, da se u težnji za Kraljevstvom Božjim nastoje baviti vremenitim stvarima uređujući ih po Bogu.

fra Ivan Penava



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*