Ponekad poželim

kategorija:  | objavljeno u: 

60014333_f4e8b26d08-370x280

Bože,

Ponekad poželim biti prva.

Biti glavna.

Da me svi znaju.

Da me svi zovu negdje,

Trebaju.

Ponekad poželim biti nešto što nisam.

Poželim imati novac,

Biti bogata,

Imati puno prijatelja.

Poželim imati auto,

Završiti fakultet, dobiti diplomu,

Živjeti od hvalisanja.

Poželim biti zdrava,

Biti sretna.

Poželim…

Ah, što sve ne poželim.

Jedino što nisam nikad poželjela

Je imati Tebe,

Dobiti Tebe,

Biti tvoja.

Nikad!

A ti?

Ti si mene odabrao.

Ti si mene poželio.

I kad sam bila sama,

I kad su me vrijeđali,

Ponižavali – ti si uvijek bio tu negdje,

Pored mene.

Uvijek pored mene.

Tada nisam znala

No sad…

Sad kad se sjetim svega: djetinjstva, škole, loših  događaja, strahova

Znam; bio si tamo.

I kad te nisam zvala,

I kad sam te odbacila,

I kad sam te vrijeđala

Bio si

Uvijek sa mnom

A ja te nisam primijetila.

Bog je sastavio plan za mene.

Čekao si na mene.

Čekao i čekao

Da ja shvatim

Da si Ti tu,

Da želiš da idem dalje,

Da živim,

Da provedem tvoj plan,

Da nikad ne odustanem. Da budem ustrajna!

Jer ti si tu. Uvijek sa mnom. Uvijek u meni. Uvijek u drugim ljudima.

O Isuse, kako je velika tvoja ljubav!

Oprosti mi!

Slušao si moje misli, vapaje. Pomogao si mi!

Bio si tamo, a ja te nisam primijetila. Oprosti!

Sada znam da mi ne treba ništa, jer ja ni nemam ništa

Osim tebe; a kad imam tebe imam sve!

Tvoja sam!

Dajem ti svoj život u tvoje ruke!

Marija Begović, Frama Rijeka – Žabica

istock-purchased-surrender



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*