Mladi svaki dan idu na misu

kategorija:  | objavljeno u: 

_4807936968

Približava nam se Korizma, vrijeme u kojem smo pozvani na poseban način razmatrati Isusov život, muku i smrt. Već polako počinju priče o tome tko će se čega odreći. Možda ste i vi o tome već razmišljali.Kao što to biva sa mnogim crkvenim običajima i praksama, i odricanje u Korizmi poprimilo je poprilično svjetovan karakter. Mnogi ga vide kao priliku da smršave ili poprave neku svoju lošu osobinu. Težnja da se bude bolji  uvijek je poželjna, no ona nije pravi smisao odricanja tijekom Korizme. Neki ljudi pak to odricanje shvaćaju kao tlaku i obvezu koja im je nametnuta.  Drugi pak ni ne pomišljaju na to da se nečeg odreknu. Iako odricanje jest neobavezno (post na zadane dane i nemrs petkom su druga priča), ipak je jako dobro da se nečeg odreknemo u ovom posebnom liturgijskom razdoblju, ali ne zbog nas već zbog Boga. Ako ćemo se nečega odreći, to trebamo činiti da bi se Bogu približili, obratili se i povjerovali Evanđelju.
Ne smijemo zaboraviti dvije veoma bitne stvari: 1. Na odricanje smo pozvani uvijek, ne samo tijekom Korizme. i 2.  Odricanje je tek prvi korak. Kad se nečeg odreknemo, ostavljamo slobodan prostor u našem srcu, tijelu i umu. Taj prostor ne ostaje dugo prazan – ispune ga ili dobre ili loše stvari. Na nama je da se potrudimo da ga ispuni Bog. Zato za vas imamo jedan prijedlog: Zašto se ove Korizme ne bi odrekli djelića svog vremena i posvetili ga Bogu na slavlju svete mise? Donosimo vam jedan tekst naših prijatelja iz zajednice DUHOS (osječkih studenata) koji govori o iskustvima mladih koji svaki dan idu na misu. Možda vas njihova svjedočanstva potaknu da se ove Korizme i vi obnovite na izvoru milosti koji nam je ostavljen u sakramentu Euharistije.

__________________________________________________________________________________________

„Nemam vremena! Komu je to potrebno? To je pretjerivanje…“ Samo su neke od pomisli i pitanja koja će proći glavom mnogih ljudi nakon što pročitaju naslov ovog teksta.

Mnoštvo mladih u Osijeku svjedoči suprotno! Naime, oni svojim životom razbijaju mnoge  predrasude vezane uz ovu činjenicu. Riječ je o mladima svih generacijskih uzrasta; osnovnoškolci, srednjoškolci, osobito studenti te i mnogi zaposleni koji svakog dana odvoje vrijeme za  odlazak na svetu Misu.

Berislav Dikanović, student 3.godine Medicinskog fakulteta kaže kako je za njega odlazak na svetu Misu jednostavno druženje s Isusom, susret i razgovor s Njim. Imam potrebu otići svaki dan jer znam da me On iščekuje. Budući da studiram medicinu, u početku je bilo izazovno svaki dan sudjelovati na euharistikoj gozbi, ali posloživši svoje prioritete za sve imam vremena. Mogu propustiti neka druga druženja, pobožnosti ili molitve, pa čak i predavanja, ali ne i svetu Misu. Gospodin je blagoslovio moju odluku jer ispiti ne štekaju. Istaknuo je Berislav koji uz sve fakultetske obaveze i svakodnevnu svetu Misu uspijeva odvojiti vrijeme za rad u DUHOS-u te druženje s djevojkom i prijateljima.

Željka Marinić, djevojka koja radi kao fizioterapeut obilazeći potrebite po kućama te kao i većina zaposlenih željno išćekuje svaki vikend, svjedoči kako se ona odlučila odazvati Božjem pozivu na svakodnevni odlazak na svetu Misu; Nakon što sam čula jedno svjedočanstvo o svakodnevnom odlasku na svetu Misu zamislila sam se! Mislila sam: Ne mogu ja to, dugo radim, treba se fizički odmoriti… No, kako me Duh nadahnuo krenula sam i zaista mogu reći da je moj Isus meni najbolji “vikend”!. Na Misi se prvenstveno rasteretim, opustim, saberem od svojih misli, predam sve Gospodinu i još na kraju dobijem i rješenje za neki aktualni problem. Zaista sam Mu zahvalna što me strpljivo čekao.

Da je sveta Misa najsavršenija molitva, smatra Darko Hodak, učenik 8. razreda osnovne škole. Darko napominje kako mu se svetom Misom jača vjera i da tada Bog raste u njemu.  Idem na svetu Misu svaki dan jer sam tada jedno s Krisom.  Moji roditelji podržavaju to i ne vide ništa loše u tome, dok je mojim vršnjacima to neshvatljivo. Često me smatraju čudakom i gledaju podrugljivo na to. Bez obzira na podrugivanja i neshvaćanja, Darko  ipak svaki dan odlazi na svetu Misu jer je svjestan da se ondje susreće sa živim Bogom.

Sam pater Arek, studentski kapelan u Osijeku, svjedoči kako je prije par godina i on bio iznenađen. Kaže kako se pitao hoće li oni svi biti svećenici, redovnici ili časne sestre, no uvidio je da to nije nužno. Mladi koji idu svaki dan na Misu crpe s izvora vode žive, hrane se Božjom riječju i Božjim Tijelom. Svatko je od nas pozvan na to, samo neki ne mogu ili ne žele to prepoznati. Također, pater navodi kako se te mlade često naziva fanaticima, no postavlja pitanje tko je zapravo fanatik?  Uspoređuje svakodnevni odlazak na svetu Misu s učestalim slanjem sms poruka voljenoj osobi. Naime, kao što mnogi odvajaju svoje vrijeme za voljenu osobu i mnoge druge stvari koje su im drage, tako i ovi mladi svakodnevno prepoznaju Isusa Krista koji živi u sakramentu Euharistije. Uostalom sama konstitucija o Liturgiji govori da je Euharistija izvor i vrhunac (SC 10). Mladi su to prepoznali i bez znanja koncilskih tekstova prepustivši se djelovanju Duha Svetoga. Oni su i za mene postali pravi poticaj proživljavanja Isusova otajstva muke, smrti i uskrsnuća. Ističe pater Arek potičući i ostale da se odluče slijediti  ovaj primjer.

Valentina Ćavar i Matea Zlomislić

preuzeto i prilagođeno sa http://duhos.com/mladi-idu-svaki-dan-na-svetu-misu/ 



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*