Molitva povodom blagdana sv.Franje

kategorija:  | objavljeno u: 

 

Helping-Hand

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine, dolazim Ti u tišini zahvaliti. Zahvaliti za to što si nas okupio i sjedinio u molitvi te nam omogućio da zanemarimo različitosti koje nas ponekad dijele i prihvatimo sličnosti koje nas vežu. U ovoj molitvi se posebno spominjemo sv. Franje i jer su naša srca ispunjena zahvalnošću za povjerenje koje si mu ukazao i hrabrost koju si mu udijelio. Poslušaj, molim Te, naše želje i strahove, naša pojedinačna i zajednička razmišljanja te zahvale koje Ti želimo uputiti. Neka ti naša srca budu dom, a naša ljubav hvala.
Često, kada sam sama, razmišljam o svojim postupcima i nalazim se zbunjena odlukama, pitanjima, izborima i pravilima koja stavljaš pred mene. Ponekad sasvim nesvjesno donesem pogrešnu odluku, krivo odgovorim na pitanje, odlučim se za pogrešan izbor i ne obazirem se na pravila. Takvo što se događa kada ne zastanem i ne promišljam o svojim djelima. Žurim naprijed ne razmišljajući.
Pa ipak, ponekad se zateknem kako donosim krivu odluku i odabirem pogrešan put svjesna svojih grešaka. Za to bih mogla okriviti okolinu, utjecaje, nerazboritost i zbunjenost… no bilo bi to zavaravanje. I jednako kao što ti znaš istinu, ja znam da ju od tebe ne mogu skriti. Ne, katkad posrnem svjesna što činim.
U tim trenucima, kada razmišljam o vlastitim slabostima, osjećam se osamljenom i otuđenom. Zazirem od drugih, izgubljena u vlastitim snatrenjima i pitanjima, sve dok se naposljetku ne okrenem k Tebi. Uvijek se, Bože, vraćam tebi. Često ti se obraćam kada mi je teško i tada posebice trebam Tvoju utjehu i snagu koju mi ulijevaš u dušu iz dana u dan. Doista se trudim donijeti odluke ispravne za sebe i dobre za druge. Trudim se svake noći usnuti svjesna da sam iskoristila dan i ispunila ga dobrim, pozitivnim odlukama i djelima. I danas sam donosila odluke, izabirala putove i odgovarala na pitanja. Molim Te da, kao što si svetoga Franju bodrio u njegovim posrnućima i ohrabrivao pri patnjama, mene saslušaš i da mi oprostiš moje greške i u srce mi uliješ hrabrost i razum da ih više ne činim. Dobri Bože, omogući mi svojom milošću da se sada u tišini i koncentraciji molim, Te svakome od nas dopusti da se nakon završetka molitve osjećamo sretno i kreposno u Tvojoj milosti.

prayer-on-my-knees4
Mladi smo, često neobuzdani i nerazboriti. Baš poput Franje u mladosti, brinemo o tuđim razmišljanjima i ravnamo se po tuđim stavovima. Ponekad se nađem zavedena tuđim idejama i društvenim težnjama. Shvaćam razmišljanja mladoga Franje koji je sanjao o društvenoj slavi, posjećivao mjesne zabave i gradio svoje ime opuštenog šaljivđije. Doista, tko ne bi volio biti uvijek prihvaćen i dočekivan? Svatko se od nas može naći zaveden onom tako često korištenom rečenicom: “Samo jednom se živi”. Samo jednom možeš biti tinejdžer, samo jednom iskoristit mladost, samo jednom isprobati neodgovornost… no je li doista tako? Prestaje li doista mladošću i mogućnost otkrivanja novih stvari? Mora li se to dokazivati neodgovornošću u bilo kojoj životnoj dobi? Bože, omogući nam da u svjetlu odgovornosti i razboritosti proživimo život, zavedeni ničim doli vlastitim stavom i Tvojom vjerom. A svima u tome posrnulima, kao i Franji u mladosti, omogući da s vremenom i Tvojom strpljivošću spoznaju bogatstvo umjerenosti i kreposti.
Zbog takvih stvari poput nerazboritosti i neumjerenih želja svatko od nas ponekad dolazi u sukob s roditeljima. Ponekad osjećam da tražim previše od njih posebice po pitanju razumijevanja. Nerijetki su oni koji se zapitaju: “Zar moji  roditelji nikada nisu bili mladi?” Ili pak “Zar i oni nisu doživjeli ove godine koje ja prolazim, pa kako me onda ne razumiju?” Ipak, smatram da oni koji si postavljaju ta pitanja griješe.
Vjerujem da svatko, neovisno o životnoj dobi, treba steći vlastito iskustvo. Naravno, ako ti netko da savjet poput recimo “Ona nije pouzdana osoba, nemoj joj povjeravati svoje tajne”, većina će se nas zaustaviti i s oprezom razmisliti o povjeravanju tajne dotičnoj osobi. No ipak, postoje stvari koju moramo sami iskusiti, bile one dobre ili loše. U životu su nam potrebna dobra iskustva – ona iskustva koja vrijedi pamtiti, ona koja nam učvršćuju vjeru da nešto radimo ispravno. No potrebna su i ona loša jer su dragocjena. Pamteći takva iskustva gradimo oprez i nastojimo ih ne ponoviti.

Saint_Francis_of_Assisi_by_Jusepe_de_Ribera
Naši su roditelji prošli kroz to. I sada s nama to opet prolaze. Kao što čovjek nikada ne prestaje odrastati, tako se ni iskustva ne prestaju nizati našim životom. Ponekad su za neke roditelje loša iskustva brojnija nego ona dobra. I tada su roditelji zaštitnički nastrojeni te se svim silama trude spriječiti nas da i sami prolazimo kroz iste patnje. Da, i roditelji prolaze kroz razna iskustva i u mladosti i sada i baš iz tog razloga, nastoje nas osigurati i spriječiti u pogreškama ili naglim odlukama. Baš kao što je Franjin otac vjerovao da je i sam Franjo i sam na pogrešnom putu kada je počeo svjedočiti Božju volju, i pokušao ga u tome spriječiti, tako ponekad i naši roditelji imaju pogrešna uvjerenja, ponašaju se pretjerano zaštitnički i ne žele saslušati. Ipak, oni vjeruju da čine ispravno i tako štite nas, te ih zbog toga ne možemo nikako osuđivati. Bože, ne dopusti da naši roditelji  budu zaslijepljeni svojim iskustvima te da zbog toga ne mogu sami odvagnuti kada je potrebno popustiti i dozvoliti nam da sami steknemo vlastita. Gospodine, baš kao što je i Franjo došao u sukob sa svojim zemaljskim ocem zbog svojih nepokolebljivih odluka i sama se zateknem katkad u nesporazumima s roditeljima. I zato Te molim da im daš strpljenja i razumijevanja kako bi shvatili da svatko od nas prvo mora pasti da bi naučio ustati, a meni sposobnost razlučivanja dobra od zla te povjerenje u njihove odluke.
Bože, katkad prolazim kraj ljudi osuđujući njihove postupke i zaključujući o njihovu karakteru na temelju trenutnog ponašanja. Pod utjecajem drugih, nerijetko se zateknem kako već smatram da znam kakav je netko, bez da sam upoznala tu osobu. Baš poput Franje koji je zazirao od odbačenih i prezrenih ni ja ne obraćam pažnju na takve osobe. Ne želim se s njima susresti, a razmišljanje o razlozima zbog kojih su prezreni ili izopćeni na koji drugi način u meni ne pobuđuje zanimaciju. No kada navečer legnem u krevet, mislima mi prolaze lica ljudi za koje navodno ne marim. I onda shvatim koliko griješim. Ljudi nekad doista znaju biti prijetvorni. U stanju smo u jednom trenu smiješiti se a zatim se okrenuti ljuti i mrzovoljni. Najgora od naših prijetvornih mana je osuđivanje. I tada shvatim, Bože, da se ljudi po toj grešnoj mani dijele na tri skupine. Prva su skupina oni koji osuđuju bez obzira poznaju li karakter osobe, njene mogućnosti i sposobnosti. Druga su skupina oni pod utjecajem prvih- nije im stalo do toga da saznaju istinu i radije će suditi po pričama. A treća su skupina oni ljudi koji imaju dobrotu i suosjećanje- ti ljudi će možda i čuti glasine ali ih neće poslušati sve dok sami ne spoznaju kakav je netko po osobnosti i karakteru. Molim te, Bože, ne dopusti da lutam među onim dvjema skupina koje me udaljuju od same sebe a ponajviše od tebe, već omogući da budem jedna od onih koji sami rasuđuju. Franjo je tek nakon povratka iz zarobljeništva istinski suosjećao s odbačenima i prezrenima. Ne dopusti, molim Te da i sama nesrećom i vlastitim jadom moram zadobiti suosjećanje već ga pobudi u meni u ovom trenutku, da već sada mogu djelovati ispravno.
Gospodine, često imam pretjerana očekivanja od sebe i drugih. Očekujem najbolje i pokušavam dati najbolje te nerijetko, kada se to ne ostvari, budem razočarana. Vjerujem u to da se sami moramo pobrinuti da nam bude dobro, da nam se zamisli ostvare i želje ispune. Nastojim hodati pod Tvojom mudrošću Gospodine i iz molitve crpiti snagu. I obogaćena darom vjere, ne posustajem u svojim naumima. No nismo svi jednaki duhom i vjerom, te često to smetnem s uma. Neki su ljudi slabi u vjeri ili ju uopće nemaju, a neki se pak, iako vjeruju, rijetko Tebi obraćaju. Zato im često nedostaje snage i samouvjerenosti za ispunjavanje predstojećih očekivanja. Zato se ponekad i sama nađem razočarana pokušavajući ispraviti druge ili preispitati sebe. Gospodine, znam da od mene ne tražiš savršenost jer si tako razuman i pravedan, no katkada zaboravljam da si ti jedini koji može biti savršen, i to jest. Takvu me Bože samo ti razumiješ i samo ti tješiš. I zato Te molim da čuješ moje molitve u kojima čeznem da mi srce okrijepiš ljubavlju i strpljenjem, a um realnošću kako se više ne bih našla u pretjeranom očekivanju i sanjarenjima te da poput Franje ne osuđujem ljude, već da ih pokušam razumjeti i pomoći im da rastu u vjeri, nadi i ljubavi.
Katkad Bože, nemam dovoljno povjerenja u druge. Velikim je dijelom to zato što sam se previše puta našla razočarana u ljude oko sebe. Trudim se očuvati stvari koje saznam u povjerenju, trudim se biti osoba od riječi i ona u koju se može imati povjerenja. No kada je riječ o tome da se ja pouzdam u nekoga veoma mi je teško to i ostvariti. Iz opreza i straha se pokušavam sama nositi s teškoćama i brigom. S vremenom to postane preteško breme na mojemu srcu i u trenucima kada trebam tuđu vjernost i povjerenje, ja ostajem suspregnuta strahom od razočaranja. A onda, Bože, shvatim koliko povjerenja imam u Tebe i koliko se silno uzdam u tvoje riječi i molitvu. Shvatim da me Ti nikada do sada nisi razočarao. I naposljetku, stvorio si nas za zajedništvo, a temelj tog odnosa je povjerenje. Ako si nas, Bože stvorio sve jednakima, a opet tako različitima, molim te ulij u mene pouzdanja u druge i istu onu vjeru i dar povjerenja koje je Klara imala u Franju kada je pošla njegovim stopama naviještati Tvoju riječ.

7556095_orig
Na kraju  ove molitve, Bože, želim te zamoliti da i dalje budeš uz mene te da ne dopustiš meni i mojim bližnjima da se udaljimo od Tebe. Baš kao što se Franjo odrekao svega zemaljskog, omogući i meni da se odreknem svega što me od Tebe otuđuje na bilo koji način. Daj da u teškim trenucima osjetim da si blizu, te mi pruži svoju ruku vodilju koja će me uvijek vratiti na pravi put. Srca mojih bližnjih ispuni plamenom svoje ljubavi kako bi osvjetljavala put svima nama. Daj mi snage da se suprotstavim i nadvladam prepreke koje su preda mnom te da se izdignem iznad njih jača i Tebi vjernija. Ovom molitvom odagnaj od nas sve mane i sve patnje koje more naša srca te nam omogući mir i spokoj u Tvojoj ljubavi.
Molimo te, Oče, okrijepi nam duše i srca da ohrabreni Tvojom ljubavlju ne posustajemo u životu hodeći tvojim stazama. Također molimo tebe, sveti Franjo, da primiš našu zahvalu za sve ono što si za života činio a nas stoljećima nakon tvoje smrti nadahnjuje.  Vodi nas putem kojim si ti pošao – putem koji vodi Kristu Isusu, našem Gospodinu i Spasitelju. Amen.

 

Ena Štrk, Frama Našice



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*