Filip Polegubić

Sličice u džepu

Jesi li ikada slušao/la snijeg?

kategorija:  | objavljeno u: 

Počinje zima… Što bi me sve oko mene ili u meni moglo potaknuti? Što bi mogla postati jedna nova sličica u džepu; ona koju ću u ovo božićno vrijeme rado pogledati te o njoj razmisliti, a onda po njoj i djelovati? Ovaj put vrijeme je za jednu (meni osobno) veoma inspirativnu pojavu – snijeg!

Jesi li ikada slušao/la snijeg? Vani, dok pada i kada se zadržava na tlu; kao da sve utihne, a ostaje samo šuštanj tog neobičnog stanja vode. I taj mir kojeg njegovo padanje donosi… Snijeg nam može donositi obilje radosti, ali i problema. Pa započnimo s radošću! Pogledaš kroz prozor i uočiš kako ti je ulica prepuna snijega. Kad izađeš, vidiš ga i na krovovima, svom vrtu, na automobilima… Djeca hitro trče da prije škole pokupe sve s auta i puta kako bi mogla napraviti i baciti grudu.

Snijeg tako postaje jedna uistinu nova prilika za radost, kao kad se nešto duže vremena iščekuje. Snijeg postaje simbolom radosti, topline, bjeline. Razveseli li tebe ta vremenska pojava? Probudi li ona u tebi, u ovom užurbanom tempu, želju da bar na malko vremena navučeš svoju kapu, šal i rukavice te da bezbrižno legneš u snijeg, napraviš anđela ili, pak, s guštom “grudneš” svog ukućana (ali samo ne pod vrat!)?

No na drugom polu, dok jedni radosno čekaju vremensku prognozu i najavu snijega, drugi ne mogu dočekati zatopljenje kako bi on nestao ili barem manje padao. Nekima taj snijeg uistinu može stvarati probleme: urušavanje žljebova, zatrpani prilazi kućama, obilje hladnoće, stradali poljoprivredni usjevi i sl. A tek kada padne u gradu, tu negdje uz more… Prvo opće oduševljenje, a onda opći kolaps! Škrope se ulice pijeskom, svi hrle za kilogram soli kako bi osigurali normalno svakodnevno funkcioniranje. Onaj snijeg koji grije nutrinu može postati uistinu onaj koji ledi udove.

Tada oko sebe vidiš samo bijele nakupine snijega, samo snijeg, snijeg. Kao kad si u nekoj pustinji, samo što je tamo oko tebe pijesak, samo pijesak. Ako je došašće vrijeme priprave, vrijeme svojevrsne pustinje iz koje glas viče: “Pripravite Mu put” (usp. Lk 3,4); onda u mnoštvu tog snijega oko mene trebam napraviti prilaz Novorođenomu.

U redu, što je tvoj snijeg? Smatraš li da je, zadrži li se previše, to nova opasnost za tebe ili prilika da poput djeteta skočiš radosno u njega i kažeš: “Mama! Tata! Vidite! Snijeeeeeeg!” Razmisli! Kako ti održavaš svoj snijeg? Sve ono što dođe iznenada, čemu se možda i potajno nadaš, a onda odjednom se pitaš čemu uopče sve to i zašto baš sad. Prebacimo se na održavanje.

Kako održavam taj snijeg? Vadim sve alate da očistim odjednom ono što je došlo niotkuda da bi poremetilo moju svakondevnicu (ionako već suviše tešku). Osim alata, posipam sol! Posipajući sol, kako bih se riješio tereta snijega, zaboravljam da je ispod njega moj vrt, moje travke, moji plodovi, moja zemlja koja treba odmoriti pod tim snijegom. Ispod snijega moje su skrivene čežnje, ne samo tvrdoća i hladnoća običnog sivog asfalta.

Previše soli stvara bljuzgu i topi snijeg, a ona ne nagriza samo snijeg, već i sve što je pod njim. To je slično kao da svoju kućnu biljku zalijevate neprestano morem. Opet, premalo soli – snijeg ostaje, a frustracija i strah povećavaju se. Razmisli! Kako ti održavaš svoj snijeg? Sve ono što dođe iznenada, čemu se možda i potajno nadaš, a onda odjednom se pitaš čemu uopće sve to i zašto baš sad. Dakle, umjereno s njome jer posipajući sol možeš uvelike pretjerati kao i kad soliš hranu.

Snijeg je tvoja prilika da se s njime suočiš na način da ga promatraš i da ga iskorištiš. Naravno, kad dođe potreba, da ga s alatom i očistiš. I ono što nas raduje i veseli, kao i ono što čekamo traži našu lopatu, traži rukavice; traži strpljenja, ali i prepuštanja Njemu. U vremenu priprave za dolazak Kralja rođenog u štali na slami zapitaj se kako ti prihvaćaš svoj snijeg.

Svi su se radovali rođenju Isusovom, no Marija i Josip naišli su na neočikevane peripetije. Tako Marija “porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Povijen u drvene jasle, postao je stolar kako bi na istom Križu spasio svijet.

Stoga, bilo ove godine snježnog pokrivača ili ne, zastani malo nad tim snijegom. Zastani nad tom toplinom iznutra, a hladnoćom izvana. Snijeg ne traje stalno. Pokušaj izbalasirati temperaturu da se ne otopi, a da te ni ne smrzne. Jesi li ikad slušao/la snijeg? Vani, dok pada i kada se zadržava na tlu; kao da sve utihne, a ostaje samo šuštanj tog neobičnog stanja vode. I taj mir kojeg njegovo padanje donosi…

Poslušaj malo što ti snijeg poručuje. Jesi li ikada slušao/la snijeg?

Komentari

4 komentara na temu: Jesi li ikada slušao/la snijeg?

  1. L kaže:

    Lijepo i inspirativno

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  2. alenka kaže:

    Divno kao i uvijek,i stvarno kad padne treba
    Slusati snijeg i u tom slusanju naci ustvsri ono cemu tezimo sto iscekujemo kao sto si napisao.Iscekivanje i nada to je ono sto nas gura naprijed da ga,nema ostali bi prazni.
    Hvalaaaa Filipe

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0

  3. Barbara kaže:

    Melankolija je zvuk zimske noći V.V.

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 1

  4. Sandra kaže:

    Kad sve utihne, i glazba prestane…

    Like or Dislike: Thumb up 1 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*