Marija Begović

Jednostavnost srca

Moja pustinja: Zlo ne spava

kategorija:  | objavljeno u: 

Znamo da je Isus u pustinji 40 dana. Još uvijek smo u korizmi. Krenuo je bez ičega, ima samo Boga. Da vi ili ja krenemo u pustinju bez ičega, mi ne bismo preživjeli. On je preživio i dat će sebe za nas. Kolika je to samo ljubav? Znamo da ga je putem napadalo zlo. On se nije dao, nije se poklonio tom zlu.

Oni koji su se odrekli nečega u svojoj su pustinji. Pitanje je: dokad će izdržati? Hoće li biti ustrajni ili jednostavno odustati? Sigurna sam da znate da zlo ne spava. Zlo će uvijek napadati. Ne smijemo pasti, ne smijemo biti slabi. Pronađimo jakost u Bogu.

Od djetinjstva sam se susretala sa zlim. To je možda bio početak onoga što sam doživjela. I kao mala, a sad i kao odrasla, uvijek sam bila svjesna nečije prisutnosti. Ta prisutnost bila je drugačija. To prisustvo bilo je zlo. Taj je događaj još uvijek u meni.

Bila je noć. Moja soba postala je moja pustinja. Zlo je bilo tamo, u mraku. Osjetila sam ga. Povlačilo me prema dolje. Ja ne mogu opisati taj događaj. Bila sam sva u strahu. Sjećam se da sam čula ove riječi: “Ubij se!”. Nisam ga poslušala. Božje sam dijete. Bog mi je otvorio putove vjere. Bog ima nešto i za mene.

Ima dana kada pomislim da Boga nema, ali zapravo On je tu. Zahvaljujući jednoj osobi, to sama sebi dokazujem. Ta osoba mi je dala povoda za razmišljanje. O toj sam osobi imala jako lijepo mišljenje. Naučila sam od te osobe: samo osmijeh! Samo ljubav!
Ono što ta osoba nije naučila od mene bila je poniznost.

Neću reći što se točno dogodilo iz privatnih razloga. U mojoj pustinji ta se osoba približila meni, rekla i dala nešto. Čim se okrenula od mene, zlo mi se smijalo. Šutjela sam. Osjetila sam poseban trenutak poniznosti. Zahvalna sam Bogu na toj poniznosti. Zahvalna sam Bogu i što mi je poslao tu osobu jer, da nije, ja bih i dalje mislila da Njega nema. Da me ostavio.

On je bio prisutan u mojoj pustinji. Vidjela sam ga u malenosti i poniznosti. Bog je bio na mojoj strani. Opraštam toj osobi. Uvijek ću oprostiti. Zlo ne spava, ali dobro uvijek pobjeđuje.

Uvijek će mi biti drago upoznati ili vidjeti osobe koji su izgledom ili ponašanjem drugačiji od drugih te radosna, otvorena, iskrena i nepokvarena srca, nego zdrave ljude ohola, sebična i zla srca.

Pozdravljam vas porukom s e-duhovnih vježbi koje pratim na “fejsu”, ta se poruka jako uklapa u moju kolumnu. Napisao ju je fra Marinko Klaić:

Pogledaj oko sebe: koliko u tvom okruženju, društvu, obitelji ili osobnom životu ima zla koje se čini “dobro naoružano” i nesavladivo? Zlo ti se čini uvijek glasnije, a crna kronika zauzima previše prostora u našim medijima. Ipak znaj da postoji “Jači od njega”, “Jači od zla”. Isus je taj “Jači”!

Hvala ti, Isuse, što si mi pokazao svoju Jakost!

Komentari

Jedan komentar na temu: Moja pustinja: Zlo ne spava

  1. Katarina Zvanić kaže:

    Predivno! Oprostiti možemo samo ako smo jaki i hrabri! Ali nije na nama da oprostimo, možda to nije uvijek bit, nego shvatit što se u tuđoj glavi događalo i događa! Život od rođenja nosi dobro i zlo – ili su to izazovi koje nam Stvoritelj postavlja na stazu života?
    Prošlost ne možemo vratiti,kako bi je barem u nekim dijelovima/ događajima / trenutcima živjeli onako kako smatramo da je trebalo bit ispravno. On je odavno odlučio koliki križ će shvatko od nas nosit.
    MiD

    Like or Dislike: Thumb up 0 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*