Kuc-kuc, Isus je

kategorija:  | objavljeno u: 

Danas, kada netko kaže: “Vjerujem u Isusa”, uvijek ima onih koji pitaju: “A je li? A gdje su ti dokazi? Eksperimenti? Koji su sve renomirani instituti, znanstvenici i intelektualci to potvrdili?”. Sve treba biti dokazano, crno na bijelo, inače nema vrijednost. Čovjek se pretvara u robota.

Dokazivanje je važno, ali u svom tom dokazivanju nekako zaboravljamo na Isusa. Način na koji danas dokazujemo sve oko sebe ne može se primijeniti na Isusa i kršćanstvo. Zato sklanjamo Isusa iz našeg života; neka ga u kutu, nikom na putu, a baš bi On trebao biti centar našeg života!

Često u crkvi čujemo svećenikove riječi: “Otvorite vrata srca Isusu!”. To je ono što trebamo učiniti! To je način! Međutim uvijek postoji “ali”. Ali gdje su uputstva za upotrebu?! Kako da to učinim? Da zamislim svoje srce kao zamak opasan jarkom u kojem plivaju krokodili i, kada naiđe Isus, ja spustim most da ga Isus prijeđe i uđe u moje srce?

Uvijek moramo biti svjesni da ništa u životu ne možemo sami. Ako želiš pustiti Isusa u svoj život, a ne znaš kako, dovoljno je da mu to kažeš! “Isuse, želim te u svome životu, ali ne znam otvoriti vrata srca!” Isus će već naći put.

Kad sam bila mala, igrala sam se s bakom po kući i, dok je ona čistila po kupaonici, ja sam nas zaključala. Okrenula sam ključ u bravi tri, četiri puta i više se vrata nisu dala otvoriti. Baka ih nije mogla otključati. Shvativši da ne može sama, viknula je ime mog tate i on je došao. Ali kako otvoriti vrata? Rekao je baki da baci ključ kroz prozor, uzeo je taj ključ, vratio se i otključao nas. Isto čini i Isus!

Ti se trudiš otvoriti svoje srce Isusu, ali ne ide pa ne ide. Uzvikni Njegovo ime! Zazovi ga! Isus će već naći način! Zar nisu vrata apostola bila zatvorena, a oni sjedili u mraku? Zar nisu zatvorili i zaključali ta ista vrata? A Isus je svejedno našao način da uđe. Ako su ti vrata srca toliko zaključana, usklikni Isusu i on će naći način! Zna kako ti treba pristupiti, zna što treba učiniti za tebe jer te poznaje bolje nego ti sama sebe.

Sveti Toma apostol za nas je jedna jako zanimljiva osoba. Skeptičan, ne vjeruje dok sam ne vidi i ne isproba. U jednu je ruku takva osobina dobra radi li se, na primjer, o hrani. Ne vjerujem da je pohani sladoled fin ili da nije dok sâm ne isprobam. Odeš, isprobaš, vidiš sviđa li ti se ili ne. Ali ako se radi o Isusu, to je potpuno drugi par rukava! Nije dovoljno samo razumski promatrati vjeru, slušati što Isus govori i onda odlučiti hoću li vjerovati u Njega. Razumjeti vlastitu vjeru i znati što vjerujemo svakako je bitna stavka, ali bez otvaranja vlastitog srca i bez vjerovanja Njemu cijelo razumsko razmišljanje nema smisla!

Bog je nedokučiv, ali nam zato nije manje blizak! Baš smo zato Božja djeca; kao dijete nisam razumjela mnoge stvari i nisam ih mogla shvatiti, ali to ne znači da su moji roditelji bili neki meni nepoznati ljudi. I mi često ne shvaćamo Božje putove i Božje načine. Ponekad čak u tolikoj mjeri da prkosimo svemu i svima dok se sami ne uvjerimo u nešto. I apostol Toma je tako prkosio. “Ne vjerujem dok se sâm ne uvjerim!” Ta je gesta toliko posebna!

Iako je Toma svet i bio je jedan od dvanaestorice, što zvuči kao elita, u našim ga očima automatski gledamo kao osobu koja ne može baš toliko griješiti. Baš zbog te geste nevjerojatno nam je blizak. I mi sami to činimo! I mi sami toliko puta prkosimo! A Bog nas i tada ljubi i uslišava naše iskrene molitve! Jednom sam čula jednu misao jednog bogoslova: “Više nam je koristila Tomina nevjera, nego vjera svih apostolâ!”. Koliko je oko nas “vjernika na papiru”? Zar oni nisu “nevjerni Toma”? Tu su, oni su nekakvi kršćani, ali u njima nema vjere niti kršćanskog žara. Vjera je dar. Božji dar nama!

Iskreno zavapi Isusu! On će naći načina kako da prođe kroz vrata tvog srca i kako da te učini vjernim Tomom. Uvijek se rado sjetim jedne strofe iz moje najdraže pjesme, možda čak najljepše pjesme ikad napisane:

Rana kao Toma
ja Ti ne vidim,
ipak Bogom svojim
priznajem Te s njim.

Daj da vjera moja
uvijek življe sja,
da se ufam u Te,
da Te ljubim ja!

Tina Kamenčić, Frama Samobor



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*