SHKM: Hvala Ti za nadu!

kategorija:  | objavljeno u: 

“Krist, nada naša” bilo je geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao 29. i 30. travnja u divnom i velikom Gradu – Vukovaru. Dragi Bog podario nam je sunčan i ugodan dan te je to pridonijelo još većoj radosti nas sudionika. Svoje su doživljaje s nama podijelile članice zagrebačkih bratstava Frame.


Smjestivši se u vinkovačkom Novom Selu, sudjelovali smo u predviđenom programu s još pet hrvatskih župa. Župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina fra Željko Klarić omogućio nam je da vidimo kakvi su Slavonci domaćini. Nakon smještaja i ručka sudjelovali smo u katehezi koju nam je pripremio fra Stjepan Brčina, uz svjedočenje dvojice franjevaca konventualaca, te smo zajedno slavili svetu misu koju je predslavio fra Josip Blažević.

Prva postaja našeg hoda Vukovarom bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata gdje smo, usprkos hladnoći i gužvi, neometano sudjelovali u molitvi. Ohrabreni riječima mons. Mije Gorskog, krenuli smo prema dvorcu Eltz. Upravo mi se taj dio susreta najviše urezao u sjećanje, tamo sam zaista doživjela sliku ratom ranjenog Vukovara. Vukovarci su nas pozdravljali iz kuća na kojima su, još uvijek vidljive i svježe rane, nastale gelerima, pokrpane običnom žbukom.

U njihovim sam pogledima vidjela upravo nadu o kojoj smo na susretu promišljali. Nadu koju im, nakon svega proživljenog, može dati samo Krist. To su ljudi kojima je rat oduzeo najdraže, nekima i čitave obitelji, ljudi koji svaki dan vide posljedice rata, ako ništa drugo, samo pogled na vlastitu kuću podsjeti ih na proživljene strahote. S nadom da ćemo upravo mi mladi izgraditi bolji svijet, svijet u kojemu nitko neće morati proživljavati što su oni proživjeli, pozdravljali su nas i ohrabrivali u našem hodu.

Mnogi su o nadi progovarali, slušala sam o njoj na raznim katehezama, često i svećenici u svojim propovijedima o njoj govore, ali nitko dosad nije rekao o nadi to što se moglo vidjeti u pogledima vukovarskih baka i djedova.

Magdalena Novosel, Frama Zagreb-Sveti Duh


U subotu, dan prije susreta, moja je Frama provela vrijeme u Osijeku. U Crkvi Svete Obitelji prisustvovali smo misi koju je predslavio fra Dragutin Bedeničić te euharistijskom klanjanju pred Presvetim koje je predvodio fra Sandro Tomašević, a nakon toga je uslijedilo druženje uz hranu, pjesmu i ples. Upoznala sam mnogo novih ljudi te se veselim budućim susretima i druženjima.

Sudjelujući na susretu prisjetila sam se svega što sam čula o žrtvi ovoga grada, koju – srećom – nisam proživljavala u tim teškim ratnim godinama. Razmišljala sam o tome koliku su patnju proživjeli Vukovarci te njihov Grad za vrijeme stradanja. Stegne mi se u grlu te mi suze navru na oči od same pomisli na sve što su naša braća i sestre proživjeli u to vrijeme. S obzirom na to da sam pokušala zamisliti žrtvu i patnju Vukovara, još više sam radosna zbog toga što smo mi sudionici unijeli svoju mladenačku radost i polet te osmijesima i pjesmom obojili vukovarske ulice.

Dvadesetak godina nakon teškog razaranja grada, on uspravno i ponosno stoji te pokazuje da, iako ranjen i izmučen, ne odustaje. Ne odustaje od života, od radosti, ne odustaje od vjere u bolje sutra te nas uči da se nikada ne smijemo prestati nadati. Vukovar je okupio 30.000 mladih koji su došli slaviti Krista te time pokazao da tamo život nikada neće prestati.

Smatram kako nam ovaj Grad svima može biti primjer kako uistinu iza svake kiše dolazi sunce – još veće, još sjajnije. Želi nam reći da, iako se ponekad čini nemogućim ostvariti snove, od njih nikada ne smijemo odustati. Sve što nam se u životu događa moramo prihvatiti kao Božji plan za nas koji je uvijek bolji od naših želja i maštanja.

Nakon ovog susreta presretna sam i ispunjena te jako ponosna. Ponosna sam na svu hrvatsku katoličku mladež koja se okuplja na ovakvim susretima. Samo Isus može okupiti sve te rijeke ljudi koji Ga žele slaviti i hvaliti te samo u Kristu ostvarujemo puninu postojanja. Hvala Mu na predivnom danu, na daru vjere i života te hvala na svim vjernicima koje neprestano poziva k sebi. On je uistinu naša nada i oslonac; tko ima Boga, ima sve.

Iva Škarica, Frama Zagreb-Siget



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*