Budi čovjek nade

kategorija:  | objavljeno u: 

Mir i dobro!

Na početku da se ukratko predstavim. Moje ime je Kristijan Žibrat, studiram psihologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Pri završetku sam treće godine preddiplomskog studija, a nakon toga planiram upisati diplomski studij. U slobodno vrijeme volontiram u jednom dječjem domu gdje pomažem djeci u uspješnom svladavanju školskih obaveza.

Obnašam službu predsjednika u Frami Samobor (već treću godinu, nikako da me se riješe moji samoborski framaši 🙂). Osjećam da sam kroz Framu otkrio i svoje zvanje da postanem psiholog.

Dosta se često u široj javnosti pojam psihologa povezuje samo uz liječenje osoba koje imaju mentalne poteškoće ili bolesti. Ova tvrdnja jest donekle točna, no želim naglasiti da psiholog pomaže i osobama koje imaju svakodnevne, manje poteškoće i svojim savjetodavnim radom želi poboljšati kvalitetu života osobe.

Za pisanje na Frama-portalu odlučio sam se u nadi da s čitateljima podijelim različite zanimljive informacije iz područja psihologije te povežem ta znanja sa svakodnevnim i vjerničkim životom.


Većina ljudi danas ne zna kako se snalaziti u životu i živjeti kvalitetno. Općenito, u današnjem svijetu prevladava osjećaj beznađa i negativnosti. Svakoj se osobi događaju različite dobre i manje dobre stvari. Svaki pojedinac različito reagira na takve događaje jer nitko na svijetu nije isti. Dok se neki prepuštaju osjećaju beznađa i usredotočuju se samo na sebe i vide svoj problem nepremostivim, neke osobe vide u problemu priliku za rast i mogućnost za ostvarenje nečeg dobrog. U narodu se kaže: “Svako zlo za neko dobro”.

Pitanje je: koliko ljudi primijete tu potencijalnu priliku izvući dobro iz nekog lošeg događaja?

Postoje razni uspješni primjeri kroz povijest, od Abrahama koji je morao žrtvovati svoga sina kako bi Bogu dokazao vjernost, do Isusa Krista koji je umro na križu kako bi spasio svaku osobu na svijetu. Također, postoji primjer slovenskog gimnastičara Miroslava Cerara koji je, usprkos obolijevanju od dječje paralize, ostvario uspješnu karijeru, a takvih je primjera još mnogo.

Osobe dosta često vide probleme kao zid, a ne kao vrata. Kad nam se dogodi neki problem ili nesretan događaj, najčešće se određena vrata zatvore, no Bog nam otvori neka druga ili čak više njih. Čovjek je toliko okupiran problemom da ni ne primjećuje nešto bolje što mu Bog nudi.

Puno je ljudi, nažalost, izgubilo nadu. Vjernik može izgubiti nadu kao jednu od bogoslovnih kreposti kad stavlja svoju nadu u nešto ili nekoga tko nije Krist. No svaka osoba, bez obzira na to je li vjernik ili nije, može izgubiti nadu.

Nada je u psihologiji definirana kao motivacija, energija i snaga za ostvarenje vizija. Nada je zapravo naučeno razmišljanje o ostvarenju cilja i usko je vezana uz pojam optimizma. Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju izraženiju nadu doživljavaju više pozitivnih emocija, uspješnije se suočavaju sa stresom i češće pronalaze alternativne putove do ostvarenja cilja.

Kao vjernici znamo da je ovaj život prolazan. Bog nam kroz život daje različite situacije. Često ne razumijemo sve situacije i nije nam jasno zašto nam je Bog darovao upravo takvu životnu situaciju. Moramo se truditi vjerovati da je ta situacija darovana nama upravo kao mogućnost rasta u vjeri i poboljšanja našeg odnosa s Bogom i ostalim ljudima.

Previše propitkivanja može dovesti do osjećaja besmisla, odnosno do depresije. Čak i kada su ljudi prividno sretni, njihov život kao da nema smisla. Zanimljivo je za čuti od pacijenata mlađe odrasle dobi, koji se nalaze na Odjelu za psihijatriju, kako govore da imaju sve što su poželjeli u životu: kuću, posao, curu/dečka, ali su nesretni u sadašnjem trenutku i nemaju nade u bolju budućnost. Često pomislim kako tim osobama nedostaje Isus Krist jer i sâm znam kako bih ponekad bio izgubljen da nemam spoznaju da je On uvijek uz mene, na svakom koraku mog puta.

Važno je naglasiti da ne možemo biti osobe koje su pune nade ako se svakodnevno u našim razgovorima, riječima u mislima “hranimo” nezdravim razgovorima u kojima nema riječi nade i optimizma. Vjernik je osoba koja govori, moli i zna: “Bog i ja možemo sve! Želim biti bolja osoba uz Božju pomoć! Ja vjerujem da ima nade i da će sve biti dobro!”.

Svaki dan, kada se ustaneš i zahvališ Bogu što imaš milost proživjeti i današnji dan, s povjerenjem i nadom ponovi ove riječi u sebi: “Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi” (Ps 37,5).

Kristijan Žibrat, Frama Samobor



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*