s. Rita

Svijet u očima male sestre

Srcem se smijati

kategorija:  | objavljeno u: 

foto: Cinematic Osijek

Još su uvijek svježi dojmovi sa Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Bilo je prisutno oko 30.000 mladih. Fizički nisam bila među njima, ali sam susret na svoj način pratila i na njemu sudjelovala. Razmišljajući te gledajući slike neprestano mi se nametala središnja misao i poruka susreta: radost! Radost koja se očitovala na svakom koraku. Radost koja se širila. Radost ide u paketu sa smijehom. I sjetih se tada jedne dobre knjige: “Ridere con il cuore“. U našem prijevodu: “Smij se srcem”. Bilo bi dobro, tko uhvati malo vremena, da pročita tu knjižicu koju je napisao Valerio Albisetti (UPT, Đakovo 2009.).

*Napomena: u nastavku teksta slijedi iznošenje sadržaja knjige.

Knjiga “Smij se srcem” jako me se dojmila. Svoju priču autor započinje iznošenjem osobnoga životnog iskustva kao psihijatra. Bio je uspješan psihijatar i na vrhuncu svoje karijere obolio je. Dijagnoza: tumor na mozgu. Bio je uvjeren kako za njega sve prestaje, završava. Zapravo, otkriva kako tek tada sve za njega počinje. Tada uči nešto novo. U vrijeme bolesti naučio je ono najvažnije: slušati svoje srce i razum. Prepoznaje svoju bolest kao znak kako sve treba započeti ispočetka.

Život mu nastavlja davati lekcije: umire mu otac. I to prepoznaje kako novi znak. Ostavlja rodni grad i odlučuje nakratko putovati. I postaje pisac. Tek tada otkriva pravu sreću i zahvaljuje Bogu za sve što se dogodilo u njegovom životu. Zaključuje: patnje, ako se nastoje vidjeti kao nešto što daje smisao životu, dopuštaju da se nastavi put uspinjući se stepenicama životnih vrednota.

Valerio nam prenosi tajnu kako se istinska sreća sastoji u umijeću osluškivanja svoga srca koje se smije i u najtežim životnim trenutcima. Stvari koje nas rastužuju i čine nesretnima izvan nas su. Zaboravljamo često, ali istina je kako puno puta ne možemo mijenjati naše životne situacije, ali ipak ni tada nismo nemoćni. I tada nešto možemo učiniti: možemo promijeniti naš odnos prema stanju u kojem se nađemo, prema onome što nam se događa. I stoga nas autor knjige poziva da se srcem smijemo.

Često smo tužni i potišteni jer ne postižemo očekivane rezultate, a zapravo rezultati nisu toliko važni. Važan je način na koji se oni postižu. Važno je kako se živi. S nadom? S ljubavlju? Radosno? Ili? Ono što će uistinu ostati iza nas nisu stvari koje smo primili, već ono što smo darovali. Zato je mudro ujutro se buditi s molitvom: Bože, učini da biram u svakome trenu koji ću danas živjeti, i u onim najmanjim i najtamnijim sitnicama, tako da uvijek budem s Tobom. Tako patnjama dajemo smisao. Tako pronalazimo životni smisao. Tako pretvaramo neuspjeh u osobni rast.

Autor ove knjige priznaje kako mu je dugo trebalo da shvati važnost očuvanja radosti u srcu bilo gdje i u svakom trenutku. I nas potiče naučiti srcem se smijati: to je ono osobno, nutarnje, tajnovito, spontano. Predlaže da se svakodnevno smijemo kada smo sami, da jednostavno zamislimo da nas netko drag gleda. I osjetit ćemo kako nas bole mišići na licu. I bit ćemo zadovoljni. Čineći tako svakodnevno, naše srce počne slijediti naše nasmijano lice. Postat ćemo sretni i ta će sreća naprosto zračiti iz nas. Zavaravamo se kada mislimo kako nas nešto izvana može usrećiti: bilo da su to osobe, stvari ili neki događaj. Sve što nam treba za sretan i ispunjen život u nama je. To nam je darovano našim rođenjem.

Mnogi se trude ukrasti nam radost iz srca. Ovaj događaj u Vukovaru potvrđuje kako nisu uspjeli u tome. Mladi na susretu u Vukovaru zračili su srećom. Neki su među njima već otkrili tajnu istinske sreće. Neki su možda poneseni srećom drugih. Ono što je sigurno: u Vukovaru se osjetila snaga hrvatske mladosti, snaga istinske radosti.

Želja mi je da mladi u Hrvatskoj sačuvaju svoju sreću, unatoč svim životnim nedaćama, i ostanu snažni. Jer osobe koje su sretne u biti su i snažne osobe. To su osobe koje znaju živjeti. Osobe koje su kreativne. I istina je da se samo nad osobama koje su nesretne/nezadovoljne može vršiti kontrola, a i one same tome teže. To ne vrijedi za osobe koje su sretne. Stoga je okupljanje u Vukovaru potvrdilo izabrano geslo: “Krist, nada naša” (usp. 1 Tim 1, 1); jer je ta mladež Kristova, ta je mladež nada hrvatskog naroda. Tko ima Nadu-Krista u svojem životu, taj je sretan, taj je snažan. I smije se srcem.



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*