Filip Polegubić

Sličice u džepu

Majmun listojed na luftmadracu

kategorija:  | objavljeno u: 

Kako smo u ljetnim danima, na početku se upoznajte s malom pričom koja će vam oslikati jednu sferu ljetnog odmora:

Ljeto. Jadran. Uobičajeni prizori pred nama. Sunce i vrućina, more i kupanje… Ritam morskih mjesta i godišnjeg odmora sveden je na dvije varijacije s temama: “kupanje ujutro” i “kupanje popodne”. Između tih varijacija uleti često pauza zvana “popodnevno spavanje”.

Svi se spremaju za more. Tipična slika na plaži. Sunce veoma žarko prži – jače i nezdravije nego prije (ne toliko davno). Kupači vade ulje i kremu te se svi mažu temeljito, što zbog zaštite od štetnog UV-zračenja, što zbog potamnjenja bijelih kupača.

Mala djeca još uvijek u plićaku rade bazene ili na obali kule u pijesku. Drugi se, pak, veru po stijenama, neki pecaju veseleći se i najmanjem ulovu, čitaju knjigu, a pak drugi… Ti se koriste jednom novom napravom koja se zove ‘mobitel’. Prilikom sunčanja, čak i u moru (uz selfie-štap) mobitel postaje neizostavan rekvizit. Društvene mreže, selfie, besplatne igrice, a sve uz internet.

Svojevrsnu idilu prekida priroda – odjednom i niotkud uzdigne se neki jači vjetar. Oblaci počinju nadvijati čitavu plažu. Lete šlaufi, luftmadraci i lopte za napuhavanje, a oni samouvjereni nastoje nadmudriti vjetar i valove, ali bez uspjeha – sve već na pola kanala.

Suncobrani se zaklapaju, a u zraku se osjeća dašak nervoze. Oni s mobitelima uzimaju svoje uređaje (unatoč njihovim ručnicima koji plešu po plaži) da brzo uhvate nešto od tog događaja ili, pak, da nabace jednu fotografiju i brzo je podijele na profilima društvenih mreža. Svi jure gradom da što prije stignu pod vlastiti krov.

Prije nego zatvore vlastite prozore koji lupaju jer nevera jača, svatko u svojoj kući uzima svoj mobitel da objavi veliku vijest ili, pak, predvidi malo prognoze za sutradan. Odjednom, na opće razočarenje mobitel daje uputu: “Poštovani, potrošili ste sav podatkovni promet”.

Atmosfera je sve napetija. Brzo se pali TV da se zamijeni nedostatak gigabajta. Kad ono, nema kabelske, a na programima ništa što bi zadovoljilo ukus. Tek tada počinje prava nervoza. Tek je počela nevera koja će trajati barem dva dana, a svi bez interneta. Zavladala je bolest zvana “dosada”.

Svi se ukućani gledaju. Šute. I što sada? Svi su planovi poremećeni. Običnim nevremenom. Odjednom se netko (stariji ukućanin) sjeti započeti zaboravljenom, gotovo novom metodom. I krene, svi se otvore, zbijaju šale, prepričavaju uspomene, komentiraju, čak se i gitara izvadila… Tako jednostavna, a zaboravljena metoda. Znate li joj ime? Zove se – razgovor!

Jesmo li zbilja nekada i mi utonuli i neki zadani ritam? Postaje li nama ponekad odmor zapravo umor? Znam li se odmoriti unatoč brigama, problemima ili pak nekim izvanrednim situacijama? (Doduše, ne baš toliko izvanrednim…) Katkad želimo da se sve slaže prema planu kojeg smo zadali, pa barem kad je vlastiti odmor posrijedi. Možda nam ponovno braća i sestre iz biljnog i životinjskog svijeta mogu dati neki primjer. Fascinira njihova prilagodba!

Ponovno galeb. Galebovi se puste vjetru da ih nosi. Shvatili su se brže umaraju ne postižući cilj što mu se više opiru i lamataju krilima. Ili, pak, primjer majmuna listojeda iz šuma Kambodže. Ta vrsta živi u gustim, monsunskim šumama. Hrane se isključivo lišćem. No ono je otrovno! Ta biljna vrsta najčešći je stanovnik tih krajeva. Majmuni ipak godinama preživljavaju jedeći to lišće. Kako? Dakle, njihov je želudac razvio posebnu otpornost na te otrove, a majmunima je to osnovna i jedina namirnica. Organizam se prilagodio. Ne samo prilagodio, nego od otrovnog lišća tvori hranu nužnu za preživljavanje.

I galebovi i majmuni listojedi uče nas da se možemo prilagoditi nekim situacijama. Pritom ta prilagodba ne znači “savijanje kičme” (to nije tema), već njeno osnaživanje unatoč neprilikama. Zato, kad te ulovi neka ljetna nevera koja će ti poremetiti svaki plan i opuštanje, prisjeti se da ti je možda baš tada potreban istinski odmori, pa čak i od odmora.

“Jednoga jutra probudit ćemo se i shvatiti da ne možemo više pisati rukom, da su s našega pisaćeg stola nestale omotnice i papir, a tinta u nalivperu presušila je. Otvaramo usta, ali nikakav zvuk ne izlazi. Zaboravili smo kako pružiti ruku na pozdrav ili se glasno smijati. Dakako, možemo i dalje komunicirati; svi na jednak, uniformiran način. A jedina razlika među našim porukama bit će sadržaj.” (Clifford Stoll, prema DOCAT).

Komentari

2 komentara na temu: Majmun listojed na luftmadracu

  1. Dunja kaže:

    Pišeš tako da se posramim kako nisam odmah vidjela poveznicu izmedju majmuna i luftmadraca. Posebno me se dojmio dio o jačanju, a ne savijanju kičme 🙂 fala Filence 🙂

    Like or Dislike: Thumb up 1 Thumb down 0

  2. Franciska kaže:

    🌻 moj ,duboko…..

    Like or Dislike: Thumb up 2 Thumb down 0



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*