FOTO/VIDEO: Dnevnik XXIII. Hoda Frame Zagrebačkoga područnog bratstva

kategorija:  | objavljeno u: 

11. i 12. dan (2. i 3. kolovoza): Cannara – Asiz – Zagreb

Kažu da je uvijek početak najteži, tako je i meni započeti pisati o najboljem danu u životu jako teško jer je u meni 1000 osjećaja vezanih uz 2. kolovoza 2017. Nakon devet dana ispunjenih hodanjem, radom u skupina, šalama, suzama, smijehom i svime što ide uz to, napokon je došao i taj dan kad smo dobili potpuni oprost u Porcijunkuli. Probudili smo se rano ujutro kako bismo spremili stvari, doručkovali i krenuli prema Asizu gdje smo prvo imali svetu misu u Bazilici svete Klare. Nakon mise, dobili smo slobodno vrijeme za prošetati još malo po meni najdražem gradu na svijetu.

Nakon pauze imali smo ručak. Nakon ručka siljedio je najbolji, najsvečaniji i najiščekivaniji dio našeg Hoda Frame. Slijedila je procesija prema Bazilici Svete Marije Anđeoske. Nakon sat vremena čekanja kako bismo došli na red za procesiju napokon je došao i taj trenutak kada smo stali na trg ispred crkve, primili se za ruke, poljubili tlo i nakon toga s pjesmom na usnama i suzama radosnicama u očima krenuli prema crkvi. Ne mogu vam opisati taj osjećaj koji sam imala držeći svoje prijatelje za ruke i hodajući prema mjestu gdje će mi svi grijesi biti potpuno oprošteni i gdje će mi svaka kazna za te grijehe biti obrisana. Jedino što mi se tijekom cijele procesije motalo po glavi bila je zahvalnost Bogu za sve te predivne ljude kojima sam bila okružena, zahvalnost Bogu što me toliko jako i bezuvjetno voli, zahvalnost što sam nakon jako duga vremena i jako puno osjećaja praznine opet bila istinski ispunjena.

Ušli smo u Porcijunkulu i izmolili potpuni oprosi. Osjećaj koji me obuzeo nakon dobivanja potpunog oprosta također vam ne mogu opisati jer je to nešto toliko jako i toliko milosrdno da nikakve riječi ne mogu to opisati. Nakon dobivanja potpunog oprosta, izašli smo iz crkve i naravno, kao pravi framaši, počeli grliti jedni druge i čestitati jedni drugima na zadobivenoj milosti, naravno sa suzama radosnicama u očima.

Nakon programa na trgu ispred crkve dobili smo priliku još neko vrijeme provesti skupa i podružiti se prije odlaska kući. Svima bih htjela poručiti da je Bog stvarno s nama, kroz sve boli, suze, osmijehe, patnje, radosti. Bog je uvijek prisutan iako to mi često puta ne možemo osjetiti. Bila mi je iznimna čast pisati osvrt baš za zadnji dan našeg Hoda i nadam se da se čujemo i vidimo sljedeće godine.

Lucija Bosak, Frama Zagreb-Siget


10. dan (1. kolovoza): Cannara – Asiz – La Verna – Cannara

Umjesto onog klasičnog alarma na mobitelu, već deveti dan budi nas pjesma dragih framaša koja ispunja cijelu dvoranu u kojoj spavamo. Naravno, nakon takvog predivnog buđenja cijeli dan automatski ti je predivan.

Uz doručak smo se podružili i krenuli autobusima prema Bazilici svetog Franje, gdje smo imali svetu misu. Duhovno smo napunili baterije te se Isus utjelovio u nama nakon što smo ga primili na svoje dlanove.

Kako smo mi framaši jako “vudreni v glavu”, cijeli smo Asiz digli na noge i uz pjesmu i ples pokazali onu radost koju samo Isus može dati. Sva sreća, bilo je uz nas nekoliko fratara pa su ohladili naše glave i uputili nas prema La Verni. To je mjesto gdje je najljepša priroda na svijetu. Tu smo imali klanjanje na brdu.

Dan se bližio kraju i spremala se večer, a ujedno i večera koju nam je pripremio OFS iz Cannare. Još smo se malo družili te, zahvalni Bogu, otišli na spavanje iščekujući posljednji dan.

Josipa Ljubas, Frama Varaždin


9. dan (31. srpnja): Cannara – Greccio – Fonte Colombo – Asiz – Cannara

Radost Božića mogla se osjetiti već u rano jutro. “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodi Spasitelj, Krist Gospodin.” (Lk 2,10-11)

Bila je to porukica za svakog framaša uz slatkis koje je dijelia sestra Anđa. Mali improvizorani bor ispred dvorane prkosio je svim vremenskim uvjetima i čekao sve one koji u rano jutro nisu dobili svoj božićni poklon. Više nije bilo sumnje – idemo u Greccio, mjesto u kojem je sveti Franjo prvi put izradio žive jaslice. U maloj crkvi imali smo svetu misu tijekom koje smo svi zajedno iz srca pjevali božićne pjesme i slavili novorođenog Kralja.

Sretan Božić iz Greccia 🕇 👶 #zivejaslice #framašićići #posvetise

Objavu dijeli framazg (@framazg)

No Božić ne bi bio Božić bez živih jaslica. Naši framaši potrudili su se vjerodostojno uprozoriti događaj Kristova rođenja. Stado framaša prerušenih u ovce blejalo je iz sveg glasa slaveći Krista. Zatim, čestitanje Božića na temperaturi od 35 stupnjeva i daleko od obiteljskog doma. Unatoč tomu, osjetila se toplina i velika radost jer imati braću u Kristu je kao da imate obitelj uza sebe.

Sljedeća stanica našeg hodočašća bio je Fonte Colombo, mjesto gdje je Franjo primio Pravilo i gdje je Bog progovorio svoj braći koja su tvrdila da su pravila prestroga. Hodati stopama svetog Franje otkriva nam jednostavnost toga Božjeg siromaštva.

Gospodine, molimo te, učini nas svojim vjernim nasljedovateljima po primjeru svetog Franje. Ne daj da se ikada umorimo tražiti Tvoju svetu volju!

Radujem se i dalje otkrivati i napajati dušu na mjestima gdje je sveti Franjo živio duboko s Kristom.

Dijana Krišto, Frama Zagreb-Kaptol


8. dan (30. srpnja): Cannara – Asiz – Cannara

Napokon smo stigli u Cannaru, naše prebivalište talijanskog dijela Hoda. Na promišljanje su nas potakli nagovori naših bogoslova kad su nas vodili po Asizu. Bio je to posjet crkvi Svetog Damjana, bazilici Svete Klare i Franjinoj rodnoj kući.

Fra Ivan Bogati spomenuo je pred Svetim Damjanom (inače meni najdražem mjestu u Asizu) kako je Franjo tu dolazio kako bi bio izvan grada te kako je i nama ponekad potrebno izaći iz svih buka u našim životima i susresti se s Bogom, ali i samima sobom.

Rekao je kako Franjo nije molio Gospodina da bude “ovo” ili “ono”, čak i ako nije znao kamo ga On vodi. Molio bi: “Daj da budem s Tobom” jer kad imamo Boga, imamo sve. Dok gledaš kako se maslenici i polja suncokreta protežu pod našim nogama, u Asizu se osjeća mir koji samo On može pružiti. A tek je prvi dan!

Paula Stier, Frama Samobor


7. dan (29. srpnja): Bjelovar – Cannara

Danas smo mogli dugo spavati,
U 6:30 smo počeli oči otvarati.
Odmah smo se u crkvu na misu zaputili,
Dok su nam zubi zbog gladi škrgutali.

Doručkovali, spremali i čistili,
Zahvalili se Bjelovarčanima što su nas tako lijepo primili.
Strahu Božjem poučio nas je fra Grga,
Kako u životu shvaćati ga.

U autobus smo potrpali prtljagu i potrepštine,
Ljubav prema hrani u nama ne mine.
Cestom vozili smo se satima,
Kako bismo bili bliže nebeskim vratima.

Za večerom rasprava je počela,
Odakle sirnica (burek sa sirom) je potekla.
U Cannaru naposlijetku smo došli,
U kasne sate spavati smo pošli.

Katarina Šimunić, Frama Koprivnica; Katarina Grbavac, Frama Sesvetska Sopnica; Margita Šudić, Frama Zagreb-Siget


6. dan (28. srpnja): Veliko Trojstvo – Bjelovar

Došao je i zadnji dan (zapravo nije zadnji dan Hoda, ali jest zadnji dan hodanja). Nakon kilometara i kilometara prethodnih nekoliko dana, ovih deset od Velikog Trojstva do Bjelovara bilo je mačji kašalj. Po dolasku u Bjelovar krenuli smo prema centru kako bismo svjedočili na trgu. Pratili su nas pogledi i osmijesi zainteresiranih i oduševljenih prolaznika od kojih su nam se neki i pridružili u pjesmi, plesu i slavljenju Gospodina.

Žuljevi, upale mišića i bolni zglobovi više nisi bili važni – stigli smo do cilja (barem prvoga). Smjestili smo se u Dom učenika srednjih škola gdje smo se lijepo najeli, nakon čega smo imali zanimljivu i poučnu katehezu sestre Gite o poniznosti. Nakon kateheze uslijedio je rad po grupama, a zatim sveta misa koju je predvodio fra Daniel Patafta.

Večer smo proveli u kreativnoj igri po gradu u kojoj smo išli od jednog do drugog značajnijeg mjesta u gradu i rješavali zagonetke. Tako nam je veselo i ispunjeno protekao i ovaj dan. Došlo je vrijeme da napunimo baterije i pripremimo se za odlazak u Asiz i susret sa našim svetim Franjom.

Dora Markovinović, Frama Bjelovar


5. dan (27. srpnja): Virje – Veliko Trojstvo

Peti dan hoda ponovno je započeo u 5:30. Iako je jutro bilo kišno, to nas nije spriječilo da krenemo prema Velikom Trojstvu. Pred nama je bila duga i naporna ruta, ali uz Božju pomoć i pjesmama uspješno smo stigli na naše odredište.

Putem smo se zaustavili u Jabučeti da napravimo stanku za jutarnju molitvu i malu užinu. Uz to smo imali i uvod u peti dar Duha Svetoga – Znanje koje nam je približio fra Filip Đurđević. Stigavši u Trojstvo, nakon predaha i finog ručka, koji su nam osigurali mještani, nastavili smo s katehezom koju je predvodio fra Stipo Karajica, duhovni asistent Frame Sesvetska Sopnica.

Nakon duhovnog nagovora imali smo sat vremena osame za razmišljanje koja je poslužila za uvod u pokorničko bogoslužje. Predvodio ga je fra Robert koji nas je lijepo posvijestio o svemu što trebamo znati o sakramentu svete ispovijedi. Uslijedila je i misa koju je također predvodio fra Robert.

Završetkom mise imali smo večeru i fino se okrijepili roštiljom za koji su se opet pobrinuli mještani i koji nam je dao snage da možemo biti orni za večernji program u kojem smo svoje osobne porukice Bogu privezali za balone i pustili ih u nebo.

Ivica Jurkić i Miriam Čizmek, Frama Zagreb-Majka Božja Lurdska


4. dan (26. srpnja): Đurđevac – Virje

Četvrti dan Hoda započeo je, već po tradiciji, pjesmom-budilicom kojom su mladići probudili djevojke nakon čega su svi framaši, okrijepljeni doručkom, krenuli na put. Napor hodanja, bol u mišićima i žuljeve ublaživali smo radosnim pjevanjem i veselim poklicima “Mir i dobro!”. Dan je bio obilježen i razmišljanjem o daru jakosti – kreposti koja nas poziva na ustrajnost u traganju za dobrom.

Fra Filip Pušić, koji nam je pripremio duhovni nagovor i popodnevno predavanje, naglasio je kako postoji opasnost da darovi Duha Svetoga, baš kao i darovi koje dobijemo za rođendan, imendan ili sličnu prigodu, ostanu zauvijek na polici regala i skupljaju prašinu. Zato se svaki od nas treba boriti s našom grešnom ljudskom naravi i težiti za onim nebeskim, a upravo nam u tome pomaže krepost jakosti.

Ohrabreni poticajnim riječima, pošli smo u rad po skupinama i nastavili dijeliti međusobna iskustva vezana za temu dana, a jedan dio vremena posvetili smo i pripremanju skečeva i glazbenih brojeva za večernji program. Takozvani “Festival grupa” održao se nakon slavlja svete mise i zajedničke večere, a na njemu su framaši jedni druge počastili smijehom i radošću o kojima će se, vjerujemo, još dugo pričati!

Dan smo zaključili večernjom molitvom, a za sljedeću napornu rutu kratko smo se pripremali prije spavanja, što nas je sve podsjetilo na satove tjelesnog odgoja. Uz obećanje da ćemo se zagrijavati i razgibavati već u 6 ujutro, područno nas je vijeće poslalo “u krpe” kako bismo se mogli odmoriti za nadolazeći dan. Tako smo današnji dan proveli nizajući redove boli i radosti, nemoći i ohrabrenja, iščekivanja i iznenađenja, a sve to uz Božju blizinu i slaveći Ga raspjevanih srdaca.

Nikolina Bagarić, Frama Zagreb-Sveti Mihael


3. dan (25. srpnja): Pitomača – Đurđevac

Osvježeni kišom, krenuli smo u drugi dan našega Hoda; pomalo umorni, ali spremni za daljnje korake. U mjestu koje se zove Kloštar Podravski jako nas je lijepo ugostio fra Ivan Široki. U sklopu jutarnje molitve i kateheze koju je predvodio fra Božo Saraf otpjevali smo pjesmu “Uđite s hvalama” koju je skladao upravo fra Ivan.

Tijekom hoda pola sata smo u tišini molili i razmišljali o Daru savjeta – današnjoj temi. Naše se svjedočenje nastavilo i dalje kroz pjesmu i radost. U drugom djelu kateheze fra Božo nas je potakao na vođenje kreposnog života kroz vjeru, nadu i ljubav. Sveti Jakov, kojeg smo se spomenuli, potaknuo nas je na širenje Riječi Božje.

Slijedeći njegov primjer, na središnjem trgu u Đurđevcu pjesmom, plesom i radošću svjedočili smo vjeru mještanima koji su nam se pridružili u tom zajedništvu.

Emilija Brglez, Frama Klanjec


2. dan (24. srpnja): Virovitica – Pitomača

Razum? Što je to?

Dan nam je počeo u 5:30. Netko nas je odlučio probuditi Rundekovim “Apokalipsom” (simbolično) te je, nakon doručka, slijedio naš prvi dan hoda (znam da je drugi, ali sad smo ekšli hodali). Vrućina, makadam, žuljevi – nećemo se time opterećivati.

Prvu pauzu, a time i jutarnju molitvu i nagovor smo imali u Špišić Bukovici, gdje nas je fra Marino upoznao s razumom – problemima s ovdašnjim njegovim doživljajem te nas potaknuo na razmatranje. Nakon drugog dijela našeg veselog putovanja (usprkos vrućini i žuljevima, ovo nije sarkazam, bilo je uistinu odlično) te ručka i odmora, imali smo priliku opet se pozabaviti istim pitanjem – razumom.

Fra Marino je, uz pomoć Malog princa, opet ušao u temu koju smo kasnije u svi obradili u skupinama (ne znam kakve su ostale, ali moja je skupina za svaku pohvalu!). Nakon toga uslijedili su misa, večera i klanjanje te smo, nakon dugog i iscrpljujućeg dana, konačno legli u krevet. Umorni jesmo, ali smo i prilično obogaćeni. Molimo se za razum, ali onaj od Duha Svetoga, onaj sa srcem. Veselimo se predstojećim danima jer, usprkos potencijalnim poteškoćama, znamo da nas puno toga lijepoga čeka. Ipak, sve što možemo dati je ništa spram onoga nam Bog nudi.

Marija Milanović, Frama Zagreb-Sveti Duh


1. dan (23. srpnja): Virovitica

Počelo je! XXIII. Hod Franjevačke mladeži ove godine okupio je framaše Zagrebačkoga područnog bratstva u Virovitici, odakle će krenuti sve do Bjelovara. Očekuju se žuljevi i upale mišića, no ništa nas ne može spriječiti u dolasku do cilja – Porcijunkule i primanja potpunog oprosta.

Geslo Hoda kaže “Darovima nebeskim, vratima nebeskim!”. Svi volimo dobiti darove i biti darovani, ali smisao ovog Hoda jest darovati sebe! Hod je tu da na putu upoznamo mudrost, znanje, jakost, razum, savjet, pobožnost i strah Božji. U tom nastojanju za susretima s Darovima Duha Svetoga glasno pjevamo himnu Hoda koja kaže “Svetost pobjeđuje, kroz tvoj duh Gospode naše želje su ostvarive…”.

Himna XIII. Hoda Frame- Daruj sebe #darovimanebeskim #vratimanebeskim #svetostpobjeduje

Objavu dijeli framazg (@framazg)

Svi su puni dobre volje i framaškog duha te uzbuđeno čekaju svaki sljedeći dan i sve zgode koje on nosi! Mir i dobro!

virovitički framaši


Pratite zbivanja s ovogodišnjeg Hoda Frame Zagrebačkoga područnog bratstva na našoj Facebook-stranici i Frama-portalu uz hashtag #HodFrame2017!



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*