FOTO: Dnevnik Hoda Frame Primorsko-istarskoga područnog bratstva

kategorija:  | objavljeno u: 

12. i 13. dan (2. i 3. kolovoza): Cannara – Asiz – Rijeka

Posljednji dan boravka u Italiji započeo je ranim buđenjem u 6 sati, trebale su se spremiti sve stvari koje smo sa sobom ponijeli, počistiti spavaonicu te vratiti sve na svoje mjesto. Noć je teška bila jer smo znali da je zadnja i znali smo da nas čeka Sveta Marija Anđeoska te naš glavni cilj dolaska u Asiz, tako da je ranojutarnje slaganje stvari mnogima teško palo.

Spremivši svoje stvari uslijedio je doručak i jutarnja molitva časoslova, a neki su i uhvatili zadnju priliku za sakrament ispovijedi prije same Porcijunkule. U Asiz smo stigli prije 8 sati te su nas, na moje iznenađenje, dočekale prazne ulice. Naime, dućani se otvaraju tek u 9 sati, a hodočasnici i turisti još nisu bili stigli. Većina nas je tu idilu mira iskoristila da provede koju minuticu na svojim najdražim mjestima u Asizu kao što su Franjin ili Klarin grob, križ svetog Damjana…

Kako je vrijeme prolazilo, tako se i Asiz počeo puniti, bio je to znak da se ode u kupovinu suvenira za svoje najdraže ili da se popije posljednja kavica u Asizu. Svetu misu imali smo u Bazilici svete Klare na kojoj su nam se pridružili i framaši iz Osječkoga područnog bratstva koji su upravo taj dan stigli u Asiz. Bila je uistinu dojmljiva slika vidjeti preko 200 framaša iz Hrvatske u bazilici kako zajedno mole i pjevaju.

Nakon mise uputili smo se za Svetu Mariju Anđeosku (Porcijunkulu) gdje smo imali slobodno vrijeme sve do ručka koji je bio u 12 sati. Ručavši s osječkim i zagrebačkim područjem uputili smo se prema trgu ispred Porcijunkule. Čekajući svoj red, vidjeli smo mnogobrojne hodočasnike iz Italije, iz mnogih njihovih provincija.

Veliko iznenađenje bilo je vidjeti braću i sestre u Kristu iz Albanije, njih tridesetak te framaše iz Bosne i Hercegovine. Kad je napokon došao naš red, preko 200 framaša poljubilo je sveto tlo i, držeći se za ruke, krenulo prema Porcijunkuli. Oko nas moglo se čuti pljeskanje, navijanje i podrška svih okupljenih vjernika. To je trenutak kad sam shvatio koliko je zapravo velika franjevačka obitelj te kolika potpora možemo biti jedni drugima.

Puni emocija, došli smo u Porcijunkulu gdje smo izmolili potpuni oprost nakon čega se kod mnogih framaša mogla vidjeti suza radosnica. Počelo je čestitanje i grljenje svih braće i sestara, jedan neopisiv trenutak! Fešta na trgu ispred Porcijunkule trajala je jako dugo, na pozornici su se izmjenjivali svi hodočasnici te su predstavljali svoju regiju, tako smo i mi predstavili Franjevačku mladež kroz pjesmu “Frama” koju smo čak i preveli na talijanski kako bi i drugi nazočni mogli pjevati s nama.

Vrijeme je jako brzo prolazilo uz smijeh, ples i molitvu te je došlo vrijeme za večeru. Nakon večere, pozdravili smo framaše iz zagrebačkoga i osječkog područja te framaše iz Bosne i Hercegovine i uputili se prema Rijeci. Putem do Rijeke govorili smo svoja svjedočanstva cijelog Hoda. Od Čabra preko Mrkoplja pa sve do Asiza, bili su to uistinu milosni dani! Uz večernju molitvu časoslova i pjesmu stigli smo oko 5:30 u Rijeku te smo se uputili svojim kućama.

Dominik Vučemil, Frama Rijeka-Krnjevo


11. dan (1. kolovoza): Cannara – Asiz – La Verna – Cannara

Nastavili smo pohođenje svetih franjevačkih mjesta. Stigavši u Asiz, dobili smo sat i pol slobodnog vremena. Odlazilo se u trgovine, molilo, razgovaralo. Zatim je uslijedila sveta misa u jednoj od prostorija unutar Bazilike svetog Franje.

Na propovijedi je, između ostalog, rečeno kako biti malen znači dopustiti Bogu da bude velik te da su sveci zapravo ljudi s kojima nam je ugodno i u čijoj prisutnosti želimo ostati. Nakon ručka uslijedio je put do La Verne, mjesta gdje je “Drugi Krist” primio stigme Isusove i time još potpunije zaslužio da ga tako imenujemo.

Ondje smo imali vremena za osamu i molitvu, a najviše nas se moglo vidjeti u blizini samoga mjesta gdje je naš svetac bio obilježen Kristovim ranama. Potom je došlo vrijeme za klanjanje koje je bilo održano na istome brdu. Vratili smo se u Cannaru, gdje su nas večerom ugostili članovi prvoga OFS-a, onoga koji je utemeljio sam Franjo. Nakon večere i kraćeg druženja uputili smo se na počinak.

Sebastijan Dominis, Frama Rijeka-Trsat


10. dan (31. srpnja): Cannara – Greccio – Fonte Colombo – Asiz – Cannara

Drugi dan u Italiji počeo je buđenjem u 7 sati te smo se nakon doručka uputili u Greccio gdje se sveti Franjo povlačio u osamu. Greccio je poseban po tome sto su ondje nastale prve žive jaslice. Druga zanimljivost Greccija je ta da je to mjesto gdje se Božić može slaviti svaki dan, tako da smo i mi krajem srpnja slavili rođenje Isusa.

Nakon Greccija zaputili smo se u Fonte Colombo gdje je sveti Franjo napisao pravila Franjevačkog reda. Također, ondje je sveti Franjo bio podvrgnut operaciji očiju, no – ispunjen zahvalnošću za svime sto je Bog stvorio – zamolio je brata Ognja da operacija prođe što bezbolnije i tako je i bilo.

Nakon razgledavanja ručali smo te smo se uputili u Asiz. Došavši tamo, prvo smo razgledali Baziliku svete Klare u kojoj se čuva originalni križ svetog Damjana. Također, ondje se nalazi i kripta u kojoj se čuva tijelo svete Klare i još nekolicina relikvija svete Klare i svetog Franje.

Uslijedilo je razgledavanje Katedrale svetog Rufina, hrama božice Minerve odnosno crkve Marije Velike. Za kraj dana ostala je Bazilika svetog Franje koju smo temeljito razgledali te smo najviše vremena proveli na grobu svetog Franje. Nakon toga uputili smo se nazad u Cannaru gdje smo imali večeru i vrijeme za bolje upoznavanje sa Zagrebačkim područnim bratstvom Frame.

Dominik Vučemil, Frama Rijeka-Krnjevo


9. dan (30. srpnja): Cannara – Asiz – Cannara

Nakon prve noći prospavane u Cannari, dvoje nam se framaša razboljelo od posljedica umora i vrućine. Dok je jedna naša sestra iz OFS-a brinula za njih, mi drugi pošli smo našim minibusom prema crkvi Svetog Damjana. Putem smo izmolili jutarnju molitvu Časoslova. U Svetom Damjanu u molitvi smo razmatrali događaj kad je sveti Franjo pod križem upitao “Gospodine, što hoćeš da učinim?”.

Predali smo Gospodinu sve naše brige i potrebe. Nakon toga smo ručali i uputili se prema Bazilici sv. Marije Anđeoske u čijoj se unutrašnjosti skrivaju “vrata života vječnoga” – mali dio Neba u obličju crkvice Porcijunkule. Imali smo svetu misu sa zagrebačkim framašima, a potom se uputili prema Porcijunkuli u kojoj smo izmolili Potpuni oprost i Gospodinu, poput Marije, rekli “Evo me”. Na kraju dana imali smo večeru u pokrajnjem Domus Pacis, pojeli sladoled i otišli na počinak. Tako je završio deveti dan našeg Hoda.

Mateo Jazbec, Frama Rijeka-Trsat


8. dan (29. srpnja): Mrkopalj – Cannara

Ovaj dan malo smo se kasnije ustali kako bismo se koliko-toliko odmorili od proteklih dana. Doručkovali smo i pripremili se za susretom sa OFS-om u organizaciji sestre Franciske koja nas je pobliže upoznala s Asizom. Oni koji prvi puta idu u Asiz napeto su je i s velikom pozornošću slušali.

U Mrkoplju smo imali i završnu misu u 12 sati koju je predvodio fra Tomislav Faletar. Nakon toga ručali smo, spremili sve stvari, pozdravili se s domaćinom i darovali mu majicu. Otišli smo potom na Vrata Jadrana i susreli sa svojim najbližima kako bismo zamijenili stvari i robu i usput se pozdravili. U kasnim večernjim satima stigli smo na naše odredište, u Cannaru kraj Asiza.

Marija Begović, Frama Rijeka-Žabica


7. dan (28. srpnja): Skrad – Mrkopalj

Dan smo započeli buđenjem u 6 sati. Nakon toga smo se brzo pospremili i doručkovali te krenuli na našu zadnju rutu do Mrkoplja koja je bila vrlo dugačka i iscrpljujuća. Kako je bio petak, putem smo izmolili Gospinu krunicu sa žalosnim otajstvima.

Cijelim putem sunce nas je jako grijalo. Zastali smo u mjestu Kupjak kako bismo izmolili jutarnju molitvu Časoslova u lokalnoj crkvi. U Mrkopalj smo stigli oko 12 sati gdje nas je dočekao župnik Ante Zovko s mladima župe koji su nas srdačno ugostili i bili jako dobri domaćini.

Poslijepodnevni program predvodio je fra Marko Vuković, franjevac s Trsata koji nam je održao nagovor na temu “Kakav prijatelj je Isus” te nam na slikoviti način predstavio temu. Nakon nagovora uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prilika za svetu ispovijed.

Poslije je na rasporedu bilo euharistijsko slavlje sa župljanima koje je također predvodio fra Marko; nadahnuo nas je propovijedi i mudrim mislima. Dan smo zaključili euharistijskim klanjanjem pred Presvetim i krenuli na počinak u kasnim večernjim satima.

Alison Raukar i Marko Matić, Frama Rijeka-Trsat


6. dan (27. srpnja): Delnice – Skrad

Probudili smo se ranije, u 5:30 jer nas je čekala ruta od 19 kilometara. Brzinski smo se spremili i doručkovali te smo u 6:45 napustili Delnice i zaputili se prema Skradu. Hodali smo otprilike 10 kilometara kada smo napravili pauzu i izmolili jutarnju. Od tog mjesta kombi nije mogao nastaviti dalje zbog iznimno strme dionice i puta koji je vodio kroz šumu pa smo natočili vode i nastavili put. U početku je uzbrdica bila blaga, ali što smo se više kretali postajala je strmija.

Putem smo izmolili Gospinu krunicu, a ulazeći u Skrad, budući da je bilo točno 12 sati, otpjevali smo Anđeo Gospodnji. Nakon kratkog odmora i ručka uslijedilo je predavanje fra Nikice Devčića s Krnjeva. Tema njegova predavanja bila je dar Duha Svetoga – Znanje. Uzimajući kao predložak katehezu pape Franje o darovima Duha Svetoga, fra Nikica približio nam je taj Dar.

Zatim je uslijedilo razmatranje Psalma 139 na kraju kojega je svatko od nas podijelio redak koji ga se najviše dojmio. Euharistijskim slavljem na najljepši smo mogući način zaključili temu dara Znanja. Uslijedila je večera te večernji program kojega je vodio fra Tomislav Faletar, duhovni asistent Frame Rijeka-Trsat. Imali smo pokornički kapitul po primjeru benediktinskih redovnika. Nakon toga pročitali smo priču za laku noć; sedmu Opomenu sv. Franje te smo otišli na počinak.

Ida Linić, Frama Rijeka-Trsat


5. dan (26. srpnja): Lokve – Delnice

Dan je započeo buđenjem u 6:45 jer nam je ruta hoda bila kratka, svega osam kilometara. Kako je bila srijeda, putem smo molili Gospinu krunicu te pjevali duhovne pjesme. Cijelim putem nismo stajali da bismo što ranije stigli u Delnice i izmolili jutarnju molitvu Časoslova.

Ubrzo nakon toga smo i ručali te je sestra Pia svoje kateheze za dar Duha Svetog – jakost rasporedila u tri cjeline; slabost, istina i jakost. Prva kateheza bila je jedno poučno predavanje o ljudskoj slabosti nakon koje je slijedila osama u kojoj je svatko morao na papir napisati svoje slabosti te razmotriti kako one utječu na njegov život.

Nakon osame nastavilo se pričati o istini koju se također obradilo u skupinama. Uslijedila je misa s mnogobrojnim župljanima kojima smo nakon mise podijelili časopise Tau i ugodno večerali i družili se s njima. Zadnja cjelina programa sestre Pie bila su svjedočanstva o jakosti u našim životima. Večer je završila oko vatre u koju smo bacili sve naše slabosti napisane na papirima.

Ivan Čulinović, Frama Pula-Sveti Antun


4. dan (25. srpnja): Crni Lug – Lokve

Bila je na redu dionica rute Crni Lug – Lokve od 14 kilometara. Dan ranije pridružila nam se sestra Ljubica Brusić te odlučila othodati jednu rutu s nama. Također, povela je molitvu Zlatne krunice. U mjestu Lokve dočekali su nas mještani s bogatim ručkom.

Dar dana bio je Savjet o kojem je katehezu vodio fra Tomislav Faletar, nakon čega je uslijedilo vrijeme misionarenja. Pošto smo prošle godine bili u misijama upravo u Lokvama, ove godine taj smo dio misija oživjeli. Misa s narodom bila je vrhunac dana, nakon čega je uslijedio križni put na Kalvariji.

Večernji program vodili su Sandra Kvaternik i Filip Polegubić pod nazivom “Uzmi me za ruku”. Bolje smo upoznali one koje smo već znali, one koje nismo te one u početku baš i nismo previše voljeli.

Tina Zekan, Frama Rijeka-Krnjevo


3. dan (24. srpnja): Gerovo – Crni Lug

Ustali smo se u 5:30 kako bismo čim prije stigli u Crni Lug! Iako je bilo lagano hladno i vlažno, hrabro smo kročili cestama Gorskoga kotara. Putem smo molili krunicu Božanskog Milosrđa. Usput smo stali kako bismo izmolili Časoslov i čuli o svetom Petru Chanelu. Na kraju nas je prekinuo traktor koji je vukao debla iz šume…

Stigavši u Crni Lug susreli smo se s nekoliko riječkih framaša koji su nam dovezli sestru Ljubicu. Poslije obilnog ručka kod gospođe Dine, koju smo upoznali prije tri godine na Hodu, sudjelovali smo na predavanju s. Ljubice pod nazivom “Razum – gledati Božjim očima”. Razmatrali smo Božju Riječ i slušali o njenom nadahnjujućem obraćenju.

Proslavivši svetu misu, otišli smo u goste na večeru kod gospođe Božice koja nas je zbilja kraljevski ugostila. Nakon zabavnog večernjeg programa i Riječi za laku noć koju je pročitala Marija Begović, zahvalno smo legli na vreće i zaspali. Ipak je sutra novi dan!

Sandra Ana Kvaternik, Frama Rijeka-Trsat


2. dan (23. srpnja): Čabar – Gerovo

Dan je započeo ranojutarnjim buđenjem, doručkom te jutarnjom molitvom časoslova. Ubrzo nakon toga spremili smo svoje stvari u kombi te krenuli pješice prema našem odredištu, Gerovu. Pod vedrim nebom, put nas je vodio uz samu granicu sa Slovenijom te preko šumske planinske ceste do Gerova. Vrijeme smo kratili molitvom krunice, a u kratkim pauzama moglo se doći do vode i hrane.

Framaš Sebastijan imao je “sveca dana”, svetog Pavla te je kroz kratko razmatranje njegova života objasnio ulogu misionara. Kad smo stigli u Gerovo, domaćini su nas širokih ruku dočekali te pripremili ručak i omogućili nam tuširanje. Sestra Franciska vodila je prvo predavanje o daru Duha Svetoga, mudrosti. Nakon kratkog rada po grupama našim kombijem smo došli do Malog Luga gdje je održana misa na kojoj se slavila svetkovina svete Ane, koja je zaštitnica te crkvice.

Uslijedilo je slobodno vrijeme kojeg su neki proveli pjevajući i igrajući rukomet sa lokalnom djecom. Nakon večere na red su došle sestre Franciska i Ivanka koje su svojim predavanjem te radionicom zanimljivog naziva “Gdje je nestao brat?!” ukazale na važnost odnosa s braćom i sestrama te važnost molitve u održavanju tog odnosa. Dan se priveo kraju riječju za laku noć od framašice Ide s Trsata.

Dominik Vučemil, Frama Rijeka-Krnjevo


1. dan (22. srpnja): Trsat – Čabar

Naš Hod prati razmatranje o darovima Duha Svetoga koji će nas približiti vratima nebeskim. Sve je započelo na Trsatu kada se okupilo nas osamnaestero braće i sestara te smo se preporučili Gospi Trsatskoj kao hodočasnici. Zatim smo krenuli prema Čabru gdje je započeo naš Hod.

Upoznali smo se s domaćinima, sestrama Kćeri Marije Pomoćnice te domaćim župnikom. Uslijedilo je euharistijsko slavlje i večera koju su za nas pripremili župnik i nekoliko župljana. Navečer je usljedio prvi večernji program čiji je fokus bio na međusobnom upoznavanju. Svatko je za jednog člana Hoda rekao jednu riječ kojom ga opisuje, a isto ćemo ponoviti zadnji dan Hoda. Na taj način vidjet ćemo koliko smo se dodatno upoznali i pratili rast drugih.

Veselimo se novom danu i putu prema predivnom goranskom mjestu Gerovo.

Filip Polegubić, Frama Rijeka-Trsat


Pratite zbivanja s ovogodišnjeg Hoda Frame Primorsko-istarskoga područnog bratstva na našoj Facebook-stranici i Frama-portalu uz hashtag #HodFrame2017!



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*