FOTO/VIDEO: Dnevnik XXIV. Hoda Frame Osječkoga područnog bratstva

kategorija:  | objavljeno u: 

11. i 12. dan (4. i 5. kolovoza): Asiz – Eremo delle Carceri – La Verna – Osijek

Zadnjeg dana Hoda situacija se među nama zahuktala. Zadnje buđenje u 7 sati, zadnje pakiranje kofera, zadnje muke sa slaganjem vreća. Sve smo to ipak uspjeli prebroditi i uputili se u dvorište na doručak. Tamo smo dobili informacije o nadolazećem danu te smo, nakon pripremanja svih naših stvari za polazak i njihova slaganja u hodnike, dobili slobodno vrijeme koje smo mogli provesti u Asizu. Osobno sam s nekolicinom framaša posjetila nekoliko crkvi, neke koje smo već posjetili, a neke u kojima nismo bili, kao i neke suvenirnice i kupila sve darove koje sam namijenila pokloniti.

Nakon toga pješice smo se uputili prema Porcijunkuli, gdje smo ručali u Domus Pacisu i odmah nakon ručka vratili se utovarati stvari u autobus. Vrlo brzo nakon što smo utovarili sve stvari i sami smo sjeli u autobus i krenuli prema La Verni. Dosta dugačko putovanje neki su prespavali, neki su smišljali pjesme za misu, neki razgovarali, a neki igrali kojekakve igre. Kada smo napokon stigli tamo, uz vodstvo fra Ivice Janjića, malo smo obišli samostan i okolicu, a nakon toga otkrivali smo ovčice i pastire jedni drugima. Uz puno zagrljaja otkrili smo jedni drugima tajne koje smo dobro skrivali cijelim putem od prvog dana Hoda.

Uslijedila je sveta misa u jednoj od kapelica, posljednja misa koju smo slavili zajedno. Uputili smo se prema autobusu gdje smo večerali i pripremali se za polazak prema Hrvatskoj. U autobusu do nas nalazili su se framaši iz Bosne i Hercegovine te smo s njima malo razgovarali, upoznavali se i dijelili iskustva, a na kraju se pozdravili i međusobno si poželjeli sretan put. Oko 20 sati krenuli smo prema Hrvatskoj.

Prvi dio vožnje bio je glasan, zanimljiv. Mnogo smijeha, deranja i zezancija ispunjavalo je čitav gornji kat autobusa, održana je posljednja emisija “Framaramaramama” radija uz svjedočenja framaša o njihovim dojmovima Hoda. Također, svirali smo i pjevali, igrali Aliasa, Mafije, Bele i imali mnoge druge zanimacije. Napokon, oko ponoći, situacija u autobusu počela se smirivati i svi smo polagano utonuli u san. Oko 6:30 stigli smo do prvog odredišta – Zagreba. Tamo smo iskrcali nekoliko ljudi te, pozdravivši ih, nastavili svoj put prema Slavoniji.

Moja avantura završila je u Slavonskom Brodu jer sam i ja, pomalo tužna što odlazim, ali isto tako sretna jer sam napokon doma, izašla i naposljetku završila Hod s puno lijepih, neopisivih uspomena koje svatko mora doživjeti ne bi li ih postao svjestan. Nadam se da ću ovo iskustvo ponoviti i dogodine, a do tada vam svima želim mir i dobro!


10. dan (3. kolovoza): Asiz – Greccio – Fonte Colombo – Asiz

Nakon buđenja u 7 sati doručkovali smo i krenuli autobusom prema Grecciju. Tamo smo slavili božićnu svetu misu uz sva prigodna čitanja i pjesme. Nakon mise nekolicina naših framaša, po uzoru na svetog Franju, uprizorili su žive jaslice. Bilo je tu životinja, od ovaca, magaraca i volova, do pastira, kraljeva i, naravno, Svete Obitelji.

Uz puno smijeha i veselja gledali smo taj kratki igrokaz te smo se nakon slikanja ispred crkve uputili do obližnjeg kafića gdje smo ručali paštete i kobasice. Nakon toga uputili smo se nazad prema Asizu gdje smo imali nešto slobodnog vremena, a večeru smo imali u Domus Pacisu.

Vrlo brzo nakon večere uputili smo se prema domu u kojemu smo boravili te smo se otišli otuširati i obavljati higijenu, a nakon toga vani smo se družili uz gitaru i pjesmu te uživali u toploj ljetnoj večeri s pogledom na Asiz.

Iako smo dosta vremena proveli u autobusu, ipak je zaključak dana, uz duhovnu glazbu i dobre prijatelje, ostavio osmijehe na našim licima kada smo oko 23:30 napokon legli u krevete ili vreće.


9. dan (2. kolovoza): Asiz

Rano jutro, oko 6 sati došli smo u Asiz i na stajalištu imali doručak. Nakon toga uputili smo se prema crkvi Svetog Damjana, potom prošli pored Bazilike svete Klare i uputili se prema Bazilici svetog Franje, a također smo posjetili i Katedralu svetog Rufina. Nakon te male avanture našli smo se sa Zagrebačkim područnim bratstvom Frame u Bazilici svete Klare gdje smo zajedno slavili svetu misu. Poslije mise javnim gradskim prijevozom uputili smo se prema Porcijunkuli, odnosno prema crkvi Gospe od Anđela gdje smo prije ručka malo razgledavali crkvu i okolicu.

Ručak smo imali zajedno sa zagrebačkim područjem u dvorištu Domus Pacisa, a poslije ručka vrlo brzo uslijedio je program na trgu ispred crkve. Puno mladih, puno stranaca i nepoznatih osoba, a toliko jednakih želja na jednome mjestu. Svi smo došli po potpuni oprost u tu malu crkvicu za koju je sam sveti Franjo izmolio takvu milost. Mnoštvo vjernika i hodočasnika iz mnogih država, mnoštvo osmjeha na usnama i spojenih ruku u molitvi, ljubljenje prevrućeg tla i duhovna glazba samo su dio atmosfere koju se jednostavno mora doživjeti.

Svi smo zajedno, kao Nacionalno bratstvo Frame, krenuli prema ulazu crkve, uzbuđeni i veseli. U samoj crkvi nalazila se nekolicina vjernika koji su nas dočekali s oduševljenjem i predivnim pozdravima, a suze su već tada mnogima navirale na oči. Kada smo napokon ušli u Porcijunkulu, izmolivši Zdravomarijo, poklonili se i izašli van, sretniji nego prije, čišći nego prije, a vjerojatno najveseliji nego ikada. Mnoštvo suza i još više zagrljaja u crkvi i ispred nje, puno iskrenih molitava i samo jedna jedina sreća koju osjećamo svi zajedno.

Iako su vani bile nenormalne vrućine i temperatura je u hladu sezala do iznad 40°C, uz vesele pjesme i animatore još smo dugo ostali na trgu plesati, skakati, polijevati se vodom, veseliti i na svaki drugi način slaviti Boga. Nakon iscrpljujućega poslijepodnevnog programa, uputili smo se k autobusu i napokon se smjestili u dom gdje ćemo prebivati.

Neki su dobili sobe s krevetom, neki spavaju u dvoranama, dok su neki na podovima, no svi smo jednako radosno uživali u tuševima i okrjepi navečer. Nakon večernje molitve još smo se malo družili i uputili na počinak. Ovaj dan, koji je za mnoge trajao puno više od 24 sata, ako uračunamo sve neuspjele pokušaje spavanja u autobusu, nešto je najljepše i najbolje što svaki framaš može doživjeti. Nešto je što svaka osoba treba imati kako bi zaokružila godinu i kako bi sve patnje i muke mogla ostaviti iza sebe na ovako poseban način. Mislim da nijedna osoba nije ostala ravnodušna prema ovom danu i nadam se da će nas sve ta milost držati još dugo veselima i oduševljenima.


8. dan (1. kolovoza): Beli Manastir – Asiz

Buđenje u 7 sati činilo bi se obećavajuće divnim da mi se odlazak u krevet nije produljio za nekoliko sati, što zbog toga što sam prala nekakvu odjeću, a što zbog toga što sam dugo razgovarala s djevojkama s kojima dijelim sobu. Iako divna, nova iskustva možda ipak nisu vrijedna toga da cijeli dan budem neispavana. No ipak, buđenje je bilo iznenađujuće ugodno, uz pjesmu koju su dečki priredili. Nakon doručka imali smo završni rad u skupinama u kojima smo razgovarali o dojmovima Hoda, kao i o pozitivnim i negativnim komentarima koje smo imali.

Naposljetku smo morali obaviti zadatak kojim opisujemo svoju skupinu, a mi smo i ovaj put dobili pjesmu. Prva pjesma koju smo napisali, a da se ticala imena naše skupine bila je “Budi razuman” kao obrada pjesme “Budi ponosan”, a ovaj put odlučili smo preraditi Azrin “Balkan” u “Razume moj”. Uz puno smijeha, ali i svađa, na taj smo se način službeno oprostili od skupine, no naravno, druženje nastavljamo i na ostatku puta.

Nakon toga održali smo završni plenum te se polako pripremali za svetu misu. Potom je uslijedio ručak, a poslije njega počeli smo donositi svoje stvari u hodnik pastoralnog centra, pripremati se za put i tovarenje stvari u autobus. Oko 14 sati krenuli smo autobusom prema Asizu te smo, osim stanke za večeru, dobar dio proveli u međusobnom druženju ili spavanju, a pred jutro smo stigli na odredište.


7. dan (31. srpnja): Darda – Beli Manastir

Buđenje na najudobnijem Dormeu prekinula je budilica već u 5:30 i skinula osmijeh s moga lica. Nakon spremanja kofera, domaćini su nas dočekali s finim, ali preobilnim doručkom. Nakon toga, u nekoliko navrata domaćin nas je, s našim stvarima, doveo do crkve. Moja je skupina bila radna te sam se, s ostalim članovima, uključila u pomaganje oko utovara stvari. Budući da me boljelo i koljeno i kuk, a radnoj skupini bila je potrebna pomoć, odlučila sam preskočiti hodanje i ne forsirati se.

Prvo smo se vozili kombijem do Belog Manastira, istovarili stvari i neke članove radne skupine, a onda se vratili dio puta, točnije do Čeminca gdje smo framaše koji su hodali od Darde dočekali s vodom i narezanim voćkama. Ubrzo nakon toga uslijedila je molitva Časoslova uz nagovor fra Marija Zubaka. Framaši su svoj hod nastavili prema Belom Manastiru, a mi smo napunili kombi vodom i dočekali ih prije ulaska u grad još jednom. Osim toga, uz najavu, dočekali smo ih pred crkvom kada su pristizali, trčeći zadnjih 100 metara do cilja. Premoreni, skuhani, znojni, ali napokon na posljednjoj destinaciji.

Ubrzo je uslijedio ručak, a onda i kratak odmor do nagovora. U tom kratkom odmoru tek dio nas stigao se otuširati, ali stigli smo se odmoriti. Kasnije smo se uputili prema dvorani u kojoj je fra Mario održao predavanje na temu dara Duha Svetoga – Znanje, nakon čega je slijedio opsežni rad u skupinama. Skupina kojoj sam ja animatorica poprilično je pričljiva, a taj rad u skupinama temeljili smo na problemima u svijetu i pokušavali odgonetnuti kako ih riješiti. Kroz žestoke borbe i svađe, nismo baš dolazili do konkretnih odgovora, no jako smo se dobro zabavili (i naživcirali).

Nakon toga uslijedila je krunica i sveta misa, a potom i dugoočekivana večera. Nakon večere uputili smo se prema centru grada gdje smo pjesmom, plesom i dramskim nastupima javno svjedočili svoju vjeru. Nakon toga održali smo plenum i kviz znanja u kojemu su se natjecale sve grupe. Budući da smo završili oko ponoći, ovu večer preskočili smo molitvu časoslova i otišli spavati. Slijedi nam buđenje u 7 sati i nevjerojatno cijenimo to malo više spavanja.


6. dan (30. srpnja): Livana – Darda

Rano jutro, 4:45, skučena dvorana s osamdesetak framaša i polumrak vani. Budi nas glas fra Marijana. Za razliku od dosadašnjih veselih i melodičnih buđenja, pale se svjetla, a mi još uvijek umorni od jučerašnjeg dana, spremamo se na nove pohode. Priču nam nije poboljšavala ni činjenica da postoji samo jedan ženski toalet koji je služio za apsolutno sve potrebe i apsolutno sve žene.

Ipak, kao i svaki put, sve se u doglednom vremenu stigne, a kada smo izašli van, dočekao nas je predivni horizont i najljepši izlazak Sunca. Sunce se sve više probijalo kroz tmurne oblake i obasjavalo tlo pred nama, a mi smo spremno ili nespremno krenuli put Darde.

Budući da smo znali da je prva stanica u Osijeku, mnoge nas je zbunila tabla “Osijek” već u prvih pola sata pješačenja, no i ovaj put Osijek se pokazao kao predug grad. Ipak, stigli smo do Tvrđe i u samostanu izmolili jutarnju molitvu Časoslova. Jutarnji nagovor predvodio je fra Ivica, a odmah potom nastavili smo pješačiti prema Dardi.

Vrućina nas je svladavala svakim korakom sve više, a znoj s čela polijevao se po nama. Oni malo odvažniji špricali su si vodu po licu i vratu ne bi li se ohladili, no niti jedan način nije bio dugoročno rješenje. Napokon, nakon što smo prošli Bilje, na čistini, u hladu nekog drveta napravili smo još jednu kratku pauzu za popiti vode, pojesti voćku i odmoriti u hladu.

Još nas je oko četiri kilometra dijelilo od Darde, naše destinacije, no temerature vani sve su više rasle i sve je teže bilo pratiti tempo. Mnogi su dotad već ozlijedili zglobove ili kukove i bilo im je preteško hodati, a slaganje žulja na žulj također nije bila olakotna situacija. Ipak, stigli smo pola sata prije mise i kratko se stigli dogovoriti o pjesmama kojima smo predvodili misu, dok je liturgijska skupina molila krunicu.

Nakon molitve u župnom dvorištu jeli smo domaći grah iako nas je vrućina pokušavala spriječiti. Napokon smo bili smješteni po obiteljima te se nas sedam djevojaka uputilo u dom jednoga starijeg para. Jedva smo dočekale da napokon uletimo pod tuš i operemo svu prljavštinu sa sebe, a neke od nas odlučile su i prileći prije početka programa.

Program, s nagovorom fra Ivice na temu dara Duha Svetoga – Savjet, počeo je i u 17 sati u župnoj crkvi, a rad u skupinama imali smo u okolici crkve ili njezinom dvorištu. Zadatak su bili skečevi kojima bismo uprizorili određene situacije gdje se osobe naizgled pronađu u bezizlaznim situacijama te moraju odabrati pravi odgovor, odnosno savjet.

Uz puno smijeha, a još više poučnih tema završili smo plenum oko 20:45 te smo još molili večernju molitvu Časoslova, a u 21 sat naši su nas domaćini primili natrag u svoje domove, uz večeru i ugodan razgovor. Kratko druženje završile smo vrlo brzo, veseleći se zasluženom spavanju na pravim pravcatim krevetima!


5. dan (29. srpnja): Ernestinovo – Livana

Uz obradu Jure Stublića, dečki su nas i ovo jutro probudil veselom pjesmom te smo se iz Ernestinova uputili prema Livani. Svakim smo danom sve bliži Belom Manastiru, a pjesme i žuljeva nam nikada ne fali. Prvo stajalište napravili smo u Ivanovcu gdje smo izmolili jutarnju molitvu Časoslova te se uz okjepu uputili dalje na svome putu. Ovaj put smo imali zadatak da pola sata u hodu provedemo s osobom koju ne poznajemo i svi smo to iskustvo doživjeli vrlo dojmljivo, a vrijeme je prošlo prije nego smo stigli doći do nekih bitnijih tema.

U ŠRC Tomislav došli smo oko 11 sati i do ručka smo obavljali tuširanja te smo jedva dočekali zasluženo jelo. Jako brzo stiglo je 15:30, a već tada uputili smo se prema crkvi udaljenoj pola sata. Iako nam nije godilo dodatno hodanje, svi smo uspješno stigli na odredište. Nakon nagovora s. Samuele na temu dara Duha Svetoga – Jakosti, imali smo rad u skupinama. Osim pitanja koja su povlačila duboke i temeljite odgovore, moja skupina za zadatak je dobila smisliti koreografiju za pjesmu po izboru, dok su neke druge dobile skečeve.

Molitvu krunice, kao i svetu misu, animirala je liturgijska skupina, a nakon toga smo večerali u dvorištu župne crkve. Nakon kratkog druženja uslijedio je plenum s puno smijeha, ali i puno pouka, a druženje u župi završili smo molitvom Časoslova. Spremni na još ranije jutarnje druženje, brzo smo se uputili prema dvorani i uz osobnu higijenu, u što kraćem vremenu završili u ne tako udobnim “krevetima”.


4. dan (28. srpnja): Tordinci – Ernestinovo

Rano ustajanje mnogima je, kao i meni, teško palo. Doručkovali smo u hodniku osnovne škole i to kratko vrijeme brzo je prošlo te smo pošli put Ernestinova. Vrijeme je bilo nešto toplije nego jučer, no i dalje uz dašak vjetrića koji nas je povremeno hladio. Prvo stajalište bio je Korog gdje smo molili jutarnji Časoslov uz nagovor sestre Mirjam na temu darova Duha Svetoga. Osim toga, odradili smo prvi dio radova po skupinama, napravivši “Facebook-status” na temu svoje grupe u svrhu prikupljanja lajkova i komentara od ostalih framaša.

Prije Ernestinova zaustavili smo se na kratkoj pauzi u Lastovu te vrlo brzo stigli na odredište. Prije ručka u 13 sati nekolicina nas stigla je otuširati se u obiteljima župe, a ostali su to obavili poslije ručka, u slobodnom vremenu. Neki drugi slobodno vrijeme proveli su odmarajući se i pripremajući popodnevni program.

U 16 sati okupili smo se na nagovoru sestre Mirjam koja je obradila temu Pobožnosti i Straha Božjeg. Na vrlo zanimljiv način predstavila je ta dva dara Duha Svetoga, pobliže nam objašnjavajući te teme. Osim toga, imali smo rad u skupinama gdje smo raspravljali o tim temama i dobili zadatak napisati molitvu na temu naziva naše skupine.

Nakon toga slijedila je molitva krunice pa sveta Misa. Kroz pjesmu, molitvu i sabranost približili smo se Bogu, svatko na svoj način. Nakon večere uslijedilo je dojmljivo klanjanje koje je također priredila s. Mirjam. Uz meditativnu glazbu i tekstove svaka skupina je, klećeći pred oltarom, iznijela svoje molitve iz radova u skupinama. Izmolili smo i večernju molitvu iz Časoslova te, naposlijetku, dan završili klanjanjem. Nakon toga uputili smo se u dvoranu na spavanje, spremni za nove pobjede!


3. dan (27. srpnja): Vinkovačko Novo Selo – Tordinci

Četvrtak je bio drugi dan našeg “marširanja” prema Belom Manastiru, odnosno prema Asizu. Spavanje u dvorani prošlo je neočekivano dobro, a dečki su nas, po običaju, probudili jutarnjom pjesmom. Iako je po noći padala kiša, a grmljavinsko nevrijeme ostavljalo mnoge ogorčene i uplašene izraze lica, zrake sunca ipak su se probijale kroz oblake upućujući nam smiješak nade da dan možda i neće biti tako loš.

Nakon što smo kratko doručkovali, spremno smo krenuli nešto prije 7 sati prema Tordincima. Već na samom početku pjevači i svirači skladno i odlučno uveseljavali su nas pjesmom iako je bilo rano jutro i nitko još nije mogao ni oči otvoriti. Prijenos epizode radijske emisije “Framaramaramama” ugostio je četiri nove hodačice – mlade župljanke iz Vinkovaca koje su odlučile dan provesti s nama i iskušati se u marširanju.

Prvo stajalište bio je Nuštar gdje smo došli iscrpljeni, ali sretni jer smo već na pola puta. Svoj put nastavili smo kroz slavonska polja, koja su, uz očaravajuće nebo puno oblaka, ostavljala bez daha te smo proveli 15 minuta u šutnji i molitvi. Do tog trenutka možda ni ja osobno nisam bila svjesna da već dugo nisam bila u molitvi sama sa sobom i da ne cijenim dovoljno tišinu koja me okružuje. Čuli su se tek tihi i pomalo tmurni koraci koji su odlučno kročili naprijed, zadubljeni u vlastitim mislima i molitvama.

Oko 12 sati stigli smo u Tordince gdje smo se nakon kratkog odmora dobro najeli. Popodnevno slobodno vrijeme proveli smo na razne načine, a ja sam, zajedno sa sviračima, pripremala pjesme za Misu i vjenčanje koje smo pjevali mladencima iz župe. Oko 16 sati sestra Marta imala je nagovor na temu pokorničkog bogoslužja kao pripremu za osamu koju smo imali nešto kasnije. Svatko od nas dobio je psalam na razmatranje zajedno s ispitom savjesti uz mogućnost ispovijedi kod prisutnih svećenika. Doduše, mnogi su to vrijeme iskoristili za spavanje, no možemo i to računati kao duhovnu izgradnju.

Dok su neki još bili na ispovijedi (ili spavali), skupina pjevača i svirača, na molbu svećenika, uveličala je dan vjenčanja jednom paru iz župe, a odmah nakon toga odsvirali smo i misu za sve framaše. Mnogo veselja širilo se s kora unatoč tome što je količina kisika bila jako mala.

Nakon večere u osnovnoj školi, na ulici smo održali natjecanje u raznim igrama. Od puhanja papirnate ribe po podu do cilja, preko probušenih balona i domina sve do natjecanja u jedenju štapića, dobro smo se nasmijali i zabavili, ali i osvojili poneke slatke nagrade. Na kraju večeri liturgijska skupina predvodila je večernju molitvu Časoslova i oko 23 sata uputili smo se na počinak.


2. dan (26. srpnja): Stari Jankovci – Vinkovačko Novo Selo

Rano buđenje nakon burne prve večeri dečki su nam uljepšali svojim snenim glasovima, gromkom pjesmom koju su obradili posebno za naše buđenje. Već u 6 sati svi smo bili na nogama, a u Osnovnoj školi u Starim Jankovcima nastala je strka u svim toaletima i hodnicima. I dok su neki doručkovali, drugi su tek prali zube, a treći su već pakirali stvari u kombi. Naposljetku, svi smo stigli obaviti sve u pravo vrijeme te smo nešto poslije 6:45 krenuli prema Vinkovcima.

Mnogim framašima ovo je prvi Hod, a i prvo susretanje s ovako dugim šetnjama, ali pobrinuli smo se da im to olakšamo zabavnom radijskom emisijom “Framaramaramama” koju smo, zajedno s mnogim pjesmama, prenosili preko megafona. Prva stanica bili su nam Mirkovci gdje smo se zaustavili na kratku okrjepu i jutarnju molitvu Časoslova, a ubrzo nakon toga smo se uputili dalje prema Vinkovcima. U dvoranu smo stigli oko 11 sati i imali priliku odmoriti se i otuširati do ručka.

Ručak smo imali u župi, a nakon što smo se zasluženo okrijepili, uputili smo se nazad prema školi. To vrijeme proveli smo u raznim aktivnostima, no ovaj put ih nisam mogla ovjekovječiti fotografijama jer sam ja odabrala aktivnost – spavanja. Oko 16 sati krenuli smo nazad prema župi i tamo smo uz kratak, ali interaktivan nagovor župnika fra Željka Klarića, otvorili današnju razuma.

U radu po skupinama svaka skupina dobila je drugačiji zadatak koji smo prije mise smišljali, a u 18:30 priključili smo se molitvi krunice zajedno sa župljanima. Nakon mise obilno smo se počastili pizzama za večeru i svi se odlično zabavili. Nakon kratkog predaha, krenuli smo s plenumom u crkvi gdje je svaka grupa predstavila svoj zadatak. Uz mnogo smijeha, ali i puno razumnih pouka, završili smo dan večernjom molitvom Časoslova te se uputili prema dvorani na spavanje.


1. dan (25. srpnja): Stari Jankovci

Ovogodišnji Hod Frame započeli smo okupljanjem u Starim Jankovcima. U dvorište osnovne škole framaši su počeli pristizati već u 14 sati, a do 16:30 okupilo se sedamdesetak framaša, duhovnih asistenata te kandidatica Milosrdnih sestara sv. Križa i svi su na svoje majice objesili šarene akreditacije.

Već na samom početku mogli smo svjedočiti mnogim zagrljajima i širenju ljubavi među framašima, a razvila su se i mnoga nova poznanstva. Posebna atmosfera širila se tim malim dvorištem, a popravljali su je mnogi svirači i pjevači koji su već spremno uvježbavali pjesme za svetu misu. Nakon mise koju je predvodio fra Davor Filko, područni duhovni asistent, obilno smo večerali u župnom dvorištu uz pregršt hrane i kolača.

Prigodnim klanjanjem u 21 sat, fra Davor je završio duhovni dio današnjeg dana. Uz tihe zvuke gitare i skrušenost pred Presvetim, svatko je izvukao svoju ovčicu za ovaj Hod te smo se iz crkve uputili nazad prema školi. Nakon kratkog obraćanja područnog vijeća, napokon smo se okupili u svoje skupine, upoznali se i razmijenili dosadašnja iskustva i ovogodišnja očekivanja. Nadamo se da će ovaj Hod biti plodonosan za svakoga od nas i ispuniti naše želje te oduševiti i one koji su došli bez prevelikih očekivanja.

Marina Martinović, Frama Osijek-Tvrđa


Zbivanja s ovogodišnjeg Hoda Frame Osječkoga područnog bratstva mogli ste pratiti na našoj Facebook-stranici i Frama-portalu uz hashtag #HodFrame2017!



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*