Nacionalni seminar za voditelje formacije: “Osluškujući i vršeći Božju volju”

kategorija:  | objavljeno u: 

Ovogodišnji, X. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu Frame u Varaždinu otvorilo je predavanje “Vođenje i animiranje” koje je održao Ivan Školka, nacionalni voditelj formacije i framaš iz osječke Tvrđe. Predavanje je započeo time kako je, kao dijete, morao ići kod logopeda zbog govornih poteškoća. Netko bi se zapitao kakve to veze ima s vođenjem i animiranjem Frame. No ono što je Ivan s time htio naglasiti jest ono što je dio svakoga od nas, a to je nesavršenost.

Čak i Mojsije, jedan od najbitnijih osoba Starog zavjeta, imao je mana koje su ga činile nesavršenim. Ali Bog je njega izabrao i preko njega učinio velika djela. Jedno od njih je i Zakon koji je sam Bog preko Mojsija dao narodu, no u nekom trenutku su oni koji su najbolje poznavali Zakon – koji je trebao prosvijetliti narod – postali oni koji su sami živjeli u tami, poput pismoznanaca iz Isusova vremena.

I taj Zakon, koji je bio dobar, ipak je bio nesavršen, ali je Isus poslan da ga obnovi. Isto je tako i s nama. Premda nesavršeni, dovodeći sebe i druge Kristu postajemo savršeni i cjeloviti jer upravo On sve nesavršeno čini savršenim, sve nedovršeno dovršava. Jer ljubav koju nam On daje ne možemo nigdje drugdje naći niti je išta može zamijeniti.

Nakon toga, pričao je o svome iskustvu s izbora za nacionalno vijeće i o tome kako je rekao Bogu neka bude kako On hoće. I onda kada je skoro odbio kandidaturu shvatio je da moramo ostaviti prostora Bogu da djeluje i da ostvari svoju volju ako želimo da se Njegova volja izvrši.

U nastavku predavanja slušali smo o tome kako je vođenje i animiranje na neki način križ. Okomita greda na križu jest simbol povezanosti ljudi s Bogom, kao izvorom radosti, a isto tako pokazuje kako u animiranju glava treba biti visoko, ali noge moraju ostati čvrsto na zemlji. Vodoravna greda, odnosno ruke su one koje pokazuju put, vode, ali isto tako služe i za grljenje i bodrenje. No ono što je u tome bitno imati na umu jest da Bog ne ostavlja taj križ samo na našim leđima, nego je zapravo On taj koji vodi Framu, a ne mi sami. Jer Frama nije naša, nego Božja. Kad tako gledamo, sve naše brige i problemi postaju manji i lakši.

Nadalje, što se samog animiranja tiče, ono se temelji na molitvi i na pozivanju na molitvu. Upravo onoliko koliko nekoga volimo, toliko molimo za njega, a isto tako je i s našim bratstvima Frame. Također, ako želimo biti oni koji će druge ispunjavati Duhom, radošću i ljubavlju, moramo i sami biti ispunjeni tim istim Duhom te ga pustiti da djeluje kroz nas.

Kada je riječ o vođenju, bitno je da budemo onaj primjer koji će drugi htjeti i moći slijediti, a isto tako, bitno je da kada pokazujemo put, ne biramo svoj put i svoje ideje, nego Božji put. Često se u planiranju nađemo razočarani kada ne uspije kako smo htjeli da bude ili kada shvatimo da ne držimo sve konce u rukama, no bitno je znati da to nije loše. Naprotiv, to je super jer upravo konce koje mi ne držimo – drži Bog.

Teško je nakon ovakvog predavanja išta nadodati, no ipak ću napisati ono što me se posebno dojmilo. Ponajprije način na koji je Ivan sve to ispričao. Toliko je oduševljenja, žara i ljubavi bilo u njegovim riječima da je teško netko mogao ostati ravnodušan. Ali ovo predavanje za mene nije bilo jedno od onih na kojima se rastopiš i onda se nakon toga ništa ne promijeni. U meni je ono probudilo puno pitanja, ali i želje za promjenom.

Primjerice, molim li za Framu uistinu onoliko koliko mislim da ju volim? Predajem li Kristu svoje nesavršenosti umjesto da zapadam u očaj zbog njih? Ispunjavam li sebe Duhom i puštam li Duhu da djeluje kroz mene u Frami? Ostaje li moje prepuštanje Božjoj volji samo na riječima ili mu zaista ostavljam prostora da ju izvrši? Vidim li da konce koje ja ne držim drži Bog ili se trudim sve uzeti samo u svoje ruke? Mislim da se na ta pitanja stalno trebamo vraćati i zaista provjeravati uvijek iznova je li stvarno Krist u središtu našeg života, našeg služenja u Frami i naše Frame općenito.

Kao što je Ivan rekao, kada s braćom i sestrama dijelimo taj križ vođenja i animiranja Frame, onda više nije toliko težak. Iako ćemo griješiti, Krist je tu da ispravlja, obnavlja i popravlja dok god su naše oči uprte prema Njemu.

Klara Tomić, Frama Zagreb-Siget



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*