Nastaviti pisati povijest Milosrđem

kategorija:  | objavljeno u: 

foto: Ivan Dominik Iličić

U vrijeme kada se po drugi puta tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića nalazilo u Hrvatskoj i po prvi puta u rodnom mjestu u Herceg Novom pokušao sam u svojim razmišljanjima ubrati misao ili poruku koju nam sveti Leopold daje. Nerijetko se u medijima moglo čuti kako se ispunja Leopoldova želja da njegove kosti nakon smrti budu odnesene među njegov narod. Tražeći orginalni citat Leopoldovih riječi naišao sam zapravo na poruku koju nam Leopold na poseban način svojim pohodom poručuje:

”Rođen sam u narodu koji ne razmišlja kao što mi razmišljamo, ali ja živim za nj. Molim blagoslovljenu Gospodaricu da mi izmoli milost, nakon što izvršim svoje poslanje u Padovi, da mogu odnijeti svoje siromašne kosti usred svojega naroda za dobro onih duša. Ovdje me žele, ali ja sam poput ptice u krletci: moje je srce uvijek tamo preko mora.”

Ovaj cjeloviti citat nam govori mnogo više od samog djela vezanoga uz prijenos kostiju. Prvi dio citata daje savršen Leopoldov odgovor na sve napade koji su se ovih dana pojavili u javnosti. Poput Isusa Krista koji nikoga ne isključuje iz povijesti spasenja, tako i Leopold živi i danas u Nebu za sve one koji ne misle kao mi i moli za sve.

Ulazeći dublje u cjelokupni citat otkrivamo bit Leopoldove želje. On ne želi samo iz nekog sentimentalnog ili domoljubnog razloga da njegove kosti nakon smrti budu odnesene ”preko mora”, nego želi da to bude ”za dobro onih duša”. Kao što je većinu svoga života Leopold ispovijedajući proveo u Padovi brinući se za dobro duša, tako nakon svoje smrti želi da njegove kosti doprinesu duhovnom dobru njegovih sunarodnjaka. I prvi i drugi njegov pohod imali su u središtu dva sakramenta koja je Leopold kroz cijeli svoj život živio: Pomirenje i Euharistiju. Toliki su se u susretu s Leopoldovom blagošću i veličinom osjetili pozvanima pristupiti sakramentu Pomirenja, a još je više onih koje je Leopoldova prisutnost odvela na susret s Isusom u Euharistiji.

Ovi pohodi ne bi bili od velikoga značaja ako ne bi ostavili dubljega traga u samoj zbilji. U Leopoldovim riječima ”da mogu odnijeti svoje siromašne kosti usred svojega naroda za dobro onih duša” čitam njegovu trajnu želju za dobrom duša. U ovim kratkim pohodima Leopoldovog tijela događa se nešto čega mi sami nismo niti svjesni. Leopold dolazi i odlazi, ali želi biti posrednikom još veće milosti u dušama onih koje Gospodin poziva na Posvećeni život, jer će na njih prijeći takonsveto življeno djelo u Leopoldovom životu. Snažno osjećam da Leopold svojim pohodima ohrabruje brojne mladiće koje je Gospodin već pozvao da, po njegovu primjeru, hrabro odgovore na upućeni poziv.

U jednom svome djelu ohrabruje jednu dušu: “Nemojte sumnjati. Bog vas zove na velika djela. Od vas traži veliku širinu srca. Od vas traži da neprestano smjerate na djela kojima se savršenije služi. Naš žar za Božju stvar, koja nam je povjerena, mora biti potpun.” Tim riječima kao da želi ohrabriti i one koji se danas dvoje o odazivu na Poziv.

Premda ga danas s ponosom častimo kao velikana našeg naroda i primjera svetosti, Leopold je itekako bio svjestan svoje grešnosti. Sam to svjedoči ovom riječima: “Oduvijek se bojim smrti. A kako i ne bih, kada je i sâm Isus zadrhtao pred njom te molio svoga božanskoga Oca neka ukloni od njega taj gorki kalež? Ne plaši me toliko činjenica našega tjelesnoga nestajanja, već pomisao kako nas nakon smrti čeka veliki sud Božji, a ja sam grješnik. Neka mi Gospodin Bog bude milostiv!”.

U toj svjesnosti svoje grešnosti krije se zapravo tajna Leopoldova uspjeha. To papa Franjo prilikom pohoda svetih tijela Leopolda i Pija bazilici svetoga Petra u Rimu, a u prigodi Godine Milosrđa, tumači riječima: “Tradicija vas, kapucina, je tradicija oprosta, davanja oprosta. Među vama ima mnogo sjajnih ispovjednika: to je zato što se osjećaju grešnicima,… Znaju da su veliki grešnici i pred Božjom veličinom neprestano mole: «Usliši, Gospodine, i oprosti» (usp. 1 Kr 8, 30). I zato što znaju tako moliti, znaju opraštati. Naprotiv, kada netko zaboravi da treba oproštenje, polako zaboravlja Boga, zaboravlja tražiti oproštenje i ne zna oprostiti.

Ponizni, onaj koji se osjeća grješnikom, je velikodušan u opraštanju u ispovjedaonici. Drugi, poput ovih pismoznanaca osjećaju se «čistima», «učiteljima», znaju samo osuđivati. … Ali vi, fratri kapucini, imate taj posebni Gospodinov dar: opraštati. Molim vas: ne umarajte se opraštati! … I budite veliki oprosnici, jer onaj tko ne zna opraštati završi poput ovih učitelja iz Evanđelja: postaje veliki osuditelj, uvijek osuđuje… A tko je veliki tužitelj u Bibliji? Đavao! Ili ćeš obavljati Isusovu službu, koji oprašta dajući život, molitva, toliki sati provedeni ondje (u ispovjedaonici), sjedeći, poput one dvojice (svetog Leopolda i svetog Pija); ili vršiš službu đavla koji osuđuje, optužuje… “.

Potičem vas draga braćo i sestre, koji ćete čitati ovaj tekst, da molite za hrabrost odaziva od Gospodina pozvanih da poput svetog Leopolda i svetoga Pija, u Redu Kapucina, nastave pisati povijest Milosrđem. Neka se ostvari Leopoldova želja da pohod njegovih zemnih ostataka donese obilne duhovne plodove u dušama ljudi, po onima koji će poput njega slaviti Euharistiju i s ljubavlju primati pokornike. Sveti Leopolde hvala ti za primjer života i zagovor pred Bogom! Snaži nas bez prestanka na putu Milosrđa!

Svemogući Bože, ti u svakome vremenu izabireš i pozivaš ljude da nasljeduju tvoga Sina Isusa Krista. S pouzdanjem te molimo: obnavljaj svoju Crkvu snagom Duha Svetoga i daruj joj svetih svećenika koji će riječju i životom svjedočiti tvoju dobrotu i blizinu. Probudi u našim obiteljima otvorenost i ljubav prema životu, da postanu plodno tlo novih duhovnih zvanja. Dodirni svojim pogledom srca onih koji te traže, oblikuj ih božanskom milošću, usadi u njih nesebičnu želju za služenjem braći i sestrama te za potpunim predanjem tebi, našoj radosnoj nadi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

fra Ivica Vrbić (OFMCap.), misionar u Boliviji



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*