Framaši uz tijelo svetog Leopolda: “Tri sata u noći, a puna crkva slavi Boga, prekrasno!”

kategorija:  | objavljeno u: 

Tijelo sveca Leopolda Mandića tijekom ovog mjeseca bilo je izloženo u Zadru, Rijeci, Dubrovniku, Splitu i Boki Kotorskoj. Leopold Mandić bio je redovnik-kapucin, svećenik i ispovjednik te je zaštitnik braće kapucina u Hrvatskoj. Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata odlazi na studij filozofije u Padovi, gdje 20. listopada 1888. polaže svečane (doživotne) zavjete. Teologiju je studirao u Veneciji gdje biva i zaređen za svećenika.

Njegova ispovjedaonica bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini Hrvatskoj njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred Bazilikom svetog Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

Njegovo tijelo ispratilo je tisuće ljudi iz svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a svoja iskustva ispričali su nam framaši Lucija, Mislav i Zrinka.

LUCIJA: “Ovih dana u našem svetištu Gospe od Pojišana imala sam čast osobno moliti i tražiti zagovor našeg sveca Leopolda Bogdana Mandića. Za mene je to bilo prekrasno iskustvo koje se ne može opisati riječima. Najviše me se dojmila propovjedna riječ don Tomislava Čubelića koji je, kroz život svetog Leopolda, ukazao na važnost služenju drugima pomažući im na putu pokajanja.”

MISLAV: “Jedno predivno iskustvo, ljudi sa svih strana Hrvatske i okolice vozili su satima samo da dotaknu sarkofag svetog Leopolda što samo potvrđuje koliko nam znači. Donio je osvježenje gradu i ljudima.”

ZRINKA: “Vidjeti svetog Leopolda u svom gradu, u svojoj župi bio je nevjerojatan događaj, skoro pa nestvarno. Bila sam u Zagrebu prošle godine, ali ovo je nešto skroz drugačije, pa došao je u moj dom, u moju župu! Vidjeti rijeku ljudi koji su se došli pomoliti tom velikom svecu i ispovjediti se, bilo je predivno. Izdvojila bih trenutak kada su Frama Split-Gospe od Zdravlja i naša Frama vodili krunicu, a SKAC-bend svirao i pjevao, kao trenutak koji me najviše dojmio. Tri sata u noći, puna crkva pjeva pjesme hvale i slave Bogu uz našeg svetog Leopolda. Bože, hvala ti!”

O snazi emocija koje su proizašle iz ovog posjeta, govori činjenica da su sestre klarise prvi put izašle na ulicu kako bi vidjele relikviju koja je zaustavljena ispred njihovog samostana!



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*