fra Ivica Janjić

Duhovnost

Tri rečenice desnog razbojnika

kategorija:  | objavljeno u: 

Jedne od najljepših riječi koje je Isus nekome u evanđelju uputio bile su: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23,43). Zanimljivo, Isus je visio na križu, pun bolova, patnje, muke i trpljenja, a ipak je bio sposoban ljubiti i to u tako gadnom trenutku reći tako predivne riječi. U biti je Isus tim riječima kanonizirao desnog razbojnika. Za njega sigurno znamo da je sada u nebu. Bio je razbojnik, tko zna što je sve činio za života, kakav je zločin počinio da je zadobio smrtnu kaznu, a evo ga, završio je u nebu. Od njega možemo naučiti jednu vrlo važnu stvar – kako postati svet.

Dijalog između razbojnika koji su visjeli na križu s lijeva i s desna Isusu donosi jedini evanđelist Luka. U četiri retka imamo tri rečenice desnog razbojnika. Nije puno, ali sasvim dovoljno. Tri rečenice iz kojih možemo vidjeti koje su to tri stvari potrebne za svetost.

  • “A drugi ovoga prekoravaše: Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?” (Lk 23,40) Dobri razbojnik nije šutio, nije bio mlak. Branio je Isusa, zalagao se za božanske stvari, bio je aktivan, ovo su njegova djela. Time nas uči da je jedna važna stvar za postati svet biti aktivan, djelima u ljubavi djelotvoran, reagirati kada nas Duh na to potiče, braniti i zauzimati se za dobro, ne biti indiferentan, ne ići tamo kamo nas bura svijeta nosi. Čuvati se osrednjosti!
  • “Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.” (Lk 23,41) Vrlo važan korak na putu svetosti. Priznanje vlastite grešnosti i nemoći te traganje za Božjim milosrđem koje je veće od naše grešnosti. Pouzdanje ne u svoje snage i sile, već u Božje milosrđe. Priznati se malenim pred Bogom i njemu se utjecati za pomoć. Desni razbojnik priznaje da po svojim djelima nije ništa dobro zaslužio; kad bi se pravedno gledalo, propao bi, međutim, zna da Isus nije ništa opako učinio, a tko je onaj koji je bez grijeha? Bog. Priznaje Isusa Bogom, priznaje ga kao onoga koji ga može izvući iz bijednog stanja, priznaje ga milosrdnim. Uzdanje u Božje milosrđe, kako nam toga danas nedostaje!
  • “Onda reče: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje” (Lk 23,42) Molitva! Bez molitve nema napretka na putu svetosti. Ovo je molitva desnog razbojnika koja započinje obraćanjem Bogu, posvješćivanjem njegove prisutnosti, da je On živi Bog, živa osoba. Za što ga moli? Da ga se sjeti. No može li Bog zaboraviti bilo koga od nas? Ne može. Zašto ga onda moli da ga se sjeti kada ga ionako Bog nikada ne zaboravlja? Ne zbog Boga nego zbog sebe; on pokazuje da se on sjeća Gospodina, da je on taj koji ne želi nikada zaboraviti na Gospodina, da se želi sjetiti da se Gospodin njega uvijek sjeća. Na koncu molitvu završava riječima “kraljevstvo svoje”. Gleda onkraj, gleda pod vidom vječnosti. Ne moli Boga za prolazne stvari poput lijevog razbojnika, već vjeruje da Isus ide u nebo i kada tamo dođe želi da ga se odande sjeti. On vjeruje u drugi svijet, u vječnost i bori se za nebeske, ne za zemaljske vrednote. Prekrasne li molitve!

Neka i nama ova trijada pomogne da postanemo sveti; molitva, neprestano pouzdanje u Božje milosrđe i djela (akcija). Molimo Gospodina da nam udijeli vjeru desnog razbojnika; kada su se svi razbježali, poneki sablaznili, desni razbojnik je u ovoj vrlo teškoj situaciji, u strašnim bolovima, prepoznao ono bitno. Uspio je tijekom svoje nevolje i oluje prepoznati Gospodina koji je bio kraj njega, koji je uvijek kraj nas u takvim situacijama. Utekao mu se za pomoć i nije izgubio. I ti želiš biti pobjednik?



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*