FOTO/VIDEO: Duhovna obnova “Isus na brucošijadi”

kategorija:  | objavljeno u: 

Prošli vikend, 28. i 29. listopada, održala se velika duhovna obnova za mlade pod nazivom “Isus na brucošijadi”, jedno od važnijih ovogodišnjih duhovnih zbivanja u Zagrebu. Program obnove sastojao se od nagovora tj. kateheza trojice svećenika, patera Ike Mandurića, don Damira Stojića te vlč. Ivana Valentića, svetih misa, ispovijedi te slavljeničkog koncerta i klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom. Vikend je zaista bio prožet Duhom Svetim, emocijama i istinskom radošću kakvu samo Krist može dati.

Osim svega navedenog, posjetitelji su imali priliku upoznati se s aktivnostima brojnih molitvenih zajednica i crkvenih pokreta s nakanom da se mladi osvijeste i uključe u život svojih župa. Stoga su i framaši Zagrebačkoga područnog bratstav sudjelovali na duhovnoj obnovi te su predstavljali Franjevačku mladež na “Frama-štandu”. Htjeli smo svojom radošću privući mlade jer je radost svima lijepa te svima ispričati svoja svjedočanstva radosti življenja u bratstvu Franjevačke mladeži.

Znate onu misao svetog Augustina: “Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga”? Baš se to moglo vidjeti i potvrditi na katehezama. Jedino ljudi koji izgaraju od ljubavi prema Isusu i ljudima oko sebe mogu, u suradnji s Duhom Svetim, napraviti ono što se ovog vikenda dogodilo. I na katehezama i na svetoj misi. Od strane sva tri svećenika mogla se vidjeti tolika ljubav, tolika gorljivost i želja da prenesu na mlade ono što i oni sami osjećaju. I ne samo kratkoročno.

Nisu napravili sve ovo samo kako bi se mladi zabavili, poslušali koju pjesmu i družili se s vršnjacima i istomišljenicima. Nisu došli s ciljem kako bi ispunili jedan od naših rijetkih slobodnih dana nekom aktivnošću. Došli su kako bi nam prenijeli tu iskru ljubavi. Kako bi zapalili baš svako od onih srdaca koje vapi za Isusom. Kako bi nas potaknuli na ponovni susret s Isusom, kako bi nas potaknuli na molitvu, na primanje sakramenata i na pružanje beskompromisne i čiste ljubavi. Rekli su: “Tko te bolje može upoznati s Isusom od osobe koja ga je susrela?”. I znate što? Bili su u pravu. Iznova su nas upoznali s Njime. I osjetilo se. I drago nam je što smo došle jer smo dobile više no što smo i tražile i zaslužile.

Jedna je naša framašica s nama podijelila svoje iskustvo svjedočenja drugima o Frami.

“Poseban je osjećaj dobiti priliku svjedočiti o Frami i franjevačkom načinu života u okruženju gdje vlada i dominira isusovačka i salezijanska duhovnost, s raznim udrugama i zajednicama proizašlima od njih. Dođeš bez puno očekivanja, u nadi da ćeš barem jednu osobu zainteresirati ili natjerati makar da pročita taj letak koji si pripremio samo za njih, baci pogled na sliku sa susreta, izvuče jedan ‘što ti sveti Franjo kaže’ papirić ili makar kaže ‘najbolji ste štand jer jedini imate hranu’.

A onda odeš radostan i oduševljen jer si dobio priliku razgovarati s nekim i svjedočiti mu 15 minuta o svom životu u Frami, onime što Frama, sveti Franjo i život s obećanjima znače za tebe, gledaš u oči pune interesa i blagog oduševljenja. I samo to bilo bi ti dovoljno, a kad čuješ rečenicu ‘razmislit ću, stvarno mi se sviđa taj način’, mislim da nema framaša koji ne bi uskliknuo od sreće, pogotovo kad pored tebe stoje toliko jake zajednice, koje, teško je priznati, ali treba biti iskren, zadnjih godina svoje redove pune upravo bivšim framašima.

Samo podsjetnik svima nama da itekako puno imamo za dati, i to samo svojim malim svjedočanstvom što je Frama učinila u našim životima. Sad smo dobili priliku za to kroz ovu veliku duhovnu obnovu, ali ne propuštajmo priliku nijedan dan. Nije poanta da narastemo brojčano, ali svaka osoba kroz Framu može primiti i više nego što očekuje, ali isto tako može Frami dati i učiniti je ljepšom za još jedan odraz Božjeg lica. Prisjetimo se zašto smo mi tu, prisjetimo se svojih obećanja, svoje braće i sestara i njihovog rasta, i izađimo iz svojih kuća, samostana i oduševljavajmo druge.”

Za kraj bismo samo ponovile da često zaboravimo ono što ne bismo smjeli. Zaboravimo što je sreća i tko je pruža, zaboravimo vjerovati Mu i primiti Njegove darove otvorenog srca. Zaboravimo praštati, zaboravimo zahvaljivati. A znate li koji su ljudi sretni? Oni koji se smire u Njemu, koji Ga ljube i koji mu neprestano daruju svoj život. Sretni su koji imaju takvog Prijatelja. I zato želim zahvaliti. Reći jedno veliko i neizmjerno “hvala” onima koji su nas ponovno doveli do Njega i Njemu koji nam je pružio toliko ljubavi i milosti.

Laura Bešlić, Frama Sesvetska Sopnica i Iva Škarica, Frama Zagreb-Siget



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*