Jesi li i ti igrao za Juventus?

kategorija:  | objavljeno u: 

Sreli se konj i magarac i pozove konj magarca u goste da mu pokaže svoj novi stan. Došli oni kod konja u stan, divi se magarac, a konj mu pokazuje i svoje trofeje: “Vidiš, ovo sam osvojio na natjecanju u Londonu, a ovaj drugi u Australiji na Olimpijskim igrama. A ovaj tu ovdje u Washingtonu…”

Na kraju kaže magarac: “Dođi ti sutra k meni u goste pa da vidiš i moj stan!”.

Sutradan došao konj magarcu u goste. A magarac, sav jadan, nije znao kako da se pohvali pred konjem jer se u njegovom životu zapravo ništa vrijedno nije dogodilo. Napokon nađe on sliku zebre i objesi ju na zid. Kad je konj primijetio sliku, upita magarca: “A što je ovo?”.

Magarac, sav ponosan, odvrati: “Prijatelju, to sam ti ja dok sam igrao za Juventus!”.


Ovaj je vic zapravo odraz onoga što ljudi čine – zadivljuju druge i trude se nadmašiti ih. Gledamo kako zadiviti ono oko sebe i ispasti (naj)boljima u očima svijeta.

Konj je dobio mnogo talenata i mogućnosti na dar, od brzine, izdržljivosti, pouzdanosti. U povijesti je konj bio glavno prijevozno sredstvo. Od vuče kočija do jahanja u sedlu, korišteni su u ratovima, a onda i u sportskim natjecanjima, ali i kao sredstva rehabilitacije. Prepoznavajući i razvijajući svoje talente, konj je ispunio svoj život trofejima, iskustvima i saznanjima.

Magarac, s druge strane, nema ništa. On nije nikad ništa u životu postigao i čini se potpuno beskorisnim, pogotovo u usporedbi s konjem. Sve ono što je (možda) postigao, zapravo je potpuno nebitno i neusporedivo s onim što je postigao konj.

Sad se trebam zapitati: jesam li konj ili magarac? A onda: jesam li igrao za Juventus?

Ako je odgovor na prvo pitanje “konj”, tada samo preostaje reći: “Bogu hvala na svim talentima koje mi je podario!”. Znati (prepoznati) da ti nešto ide je veliki blagoslov. Lijepo pjevaš, pa nije sramota reći da umiješ pjevati. Niti je sramota reći da znaš šivati, kuhati, heklati, peglati, izrađivati nakit, popravljati tehničke naprave, pisati, svirati, govoriti strane jezike, popravljati aute, organizirati bilo što što treba, da si dobar sportaš(ica)… Bog je svakome dao talente. Nekima više njih, nekima manje. Bitno je kako ćeš se ti postaviti spram njih. Hoćeš li ih škrto čuvati za sebe?

Jedan je svećenik jednom rekao: “Da je Mozart čuvao svoje talente samo za sebe, čovječanstvo bi danas bilo uskraćeno za veličanstvenu glazbu koju je stvorio”. Uistinu je tako. I izumitelji su nam mogli uskratiti svoje talente. Možda bismo danas još uvijek ručno prepisivali knjige da Guttenberg nije svoj talent podijelio s bližnjima. Misliš da je tvoj talent nebitan? Pa, možda nećeš promijeniti povijest kao Guttenberg ili Tesla, ali svojim talentom možeš promijeniti život nekome tko je u tvojoj blizini. Zamisli kolikim ljudima možeš još više uljepšati svetu misu svojim pjevanjem! Kolike možeš pokrenuti (doslovno pokrenuti) svojim sportskim uspjesima!

ALI! Lako se uzoholiti. Kad se uljuljkamo u uvjerenju kako nam sve ide od ruke jer je dosad tako i bilo, naš ego raste, širi se i ne vidi nikoga osim sama sebe. Divimo se samima sebi, našoj slici, našim uspjesima i mislimo da smo popili svu pamet svijeta. I zaboravimo poniznost, zaboravimo Božje darove i više ne djelujemo kako bi se Bog kroz nas proslavio, već da mi ispadnemo bolji. Svaki puta kad moliš, pogledaj znak Tau. Taj Franjin znak jer je sveti Franjo jedan od najboljih primjera poniznosti. Sve što je radio, radio je na slavu Božju. Tako i ti. Živi Evanđelje po uzoru na svetog Franju. Ponizno!

S druge strane, čini mi se da je češći slučaj magarca. U životu kao da ništa značajno nisu napravili, ne samo da se nisu makli iz granica Hrvatske, nego se nisu makli ni iz granica vlastite županije. Kuća – pos’o, pos’o – kuća. Buđenje, jelo, škola/fakultet, jelo, učenje, jelo, spavanje. A sve ono što i prepoznajemo kao talente nisu ništa u usporedbi s drugima. Pa onda, da se pokažemo pred svijetom, kupujemo skupe stvari i pretvaramo se da nismo ono što jesmo. Uvijek gledajući kako nadmašiti svoga bližnjega. Lažući.

Kupiš torbu na tržnici na Črnomercu, praviš se da si za nju dala 100 eura. Umjesto da priznaš da si to što jesi. Zašto bih se pravila da znam vrhunski kuhati, spremati flambirane palačinke, jastoga i tortu od mrkve, a zapravo kuham juhu iz vrećice? Ako te nešto zaista zanima, neka ti tuđi uspjesi posluže kao motivacija! Želiš završiti fakultet, ali si lijen i teško pamtiš? I sveti Josip Kupertinski je imao problema, ali je ustrajao i uz Božju pomoć dostigao svoj cilj. Uvijek nađi nekog sveca koji će ti poslužiti kao primjer. Nemoj nastojati zadiviti ljude. Budi to što jesi premda ti se činilo da si malen i beznačajan.

Nisi beznačajan. U Božjim očima si ti neprocjenjivo dragocjen. Ti, magarče! Sjeti se da Isus u Jeruzalem nije ušao jašući na konju, nego na magarcu. Josip nije trudnu Mariju vodio u Betlehem na konju, već na magarcu.

Toliko se pretvaramo pred drugima da zaboravljamo biti ono što jesmo i ne puštamo Boga u naše živote. Zauzeti smo planiranjem i stalnim promatranjem, i razmatranjem, i mozganjem kako zadiviti i nadmašiti onoga pored sebe, umjesto da pustimo Boga da djeluje kroz nas.

Ako si konj, neka ti magarac bude stalno upozorenje da ne zaboraviš biti ponizan.

Ako si magarac, nemoj igrati za Juventus. Nemoj biti zebra. Budi magarac.

Tina Kamenčić, Frama Samobor



Za komentiranje se registriraj ili ispuni sljedeća polja:

*