Povijest franjevačkog Reda

Sveti Franjo Asiški nije svojim djelovanjem želio osnovati nikakav Red niti zajednicu. On je svojom jednostavnošću i gorljivošću za Boga mnoge ljude potaknuo na promjenu svoga života. Kako je bio izniman Božji svjedok, nadahnjivao je ljude svoga vremena da žive u siromaštvu i jednostavnosti poput njega, a neki su mu se i priključili te su tako postali braća.

Prvi brat koji je pristupio Franji i želio živjeti s njim bio je brat Bernardo Kvintavalski. Odmah drugi dan po njegovom dolasku otišli su do crkve Svetog Nikole, gdje su se pomolili Bogu kako bi potvrdio Bernardovu odluku. Ta je odluka i potvrđena trostrukim otvaranjem Evanđelistara. Bernardo je prodao sve što je imao i sav prihod dao siromasima, kako je i pisalo u Evanđelju što su ga otvorili. Uskoro su počeli pristizati i drugi koji su željeli tako živjeti. Po dvojica braće išla su i pronosila Radosnu vijest u svako mjesto u koje su zašli.

Broj je braće rastao i Franjo je ubrzo uvidio da će im trebati nekakvo Pravilo po kojemu bi uredili način života. Tako je uzeo vremena i napisao Pravilo, pri čemu se uglavnom služio riječima svetog Evanđelja. Ovo prvo Pravilo života po Evanđelju usmeno je potvrdio papa Inocent III., a za točan se datum smatra 16. travnja 1209. Prvo pisano Pravilo odobreno je 29. studenog 1223. od strane pape Honorija III. Time je osnovan Red Manje braće (Prvi franjevački Red).

Bez svete Klare nema velikog dijela povijesti franjevačke obitelji. Poticala je iz imućne obitelji Di Offreduccio. Imajući uzora u Franji, pobjegla je od svoje obitelji Franji i njegovoj braći. Obukli su je u tuniku u noći s 18. na 19. ožujka 1212. u crkvi Svete Marije Anđeoske. Taj čin oblačenja smatra se osnivanjem Reda Siromašnih sestara (Red svete Klare ili klarise). Pravilo klarisa potvrđeno je od strane pape Inocenta IV. dana 9. kolovoza 1253., dva dana prije smrti svete Klare. Klarise su Drugi Red franjevačke obitelji.

U raznim previranjima unutar Prvoga reda, odmah nakon Franjine smrti, braća su se razdvajala u mišljenjima i obdržavanju Pravila. Godine 1517. službeno (formalno-pravno) dolazi do razdvajanja Prvoga reda na braću opservante i konventualce. U daljnjoj povijesti nastali su i braća kapucini, što je službeno potvrđeno 1619.

Postoji i Treći red franjevačke obitelji. Teško je odrediti godinu osnutka trećeg Reda, ali smatra se da je to 1221. kada Franjo piše “Pismo vjernicima” kao svojevrsni oblik života u svijetu. No Red zapravo nije osnovan, nego je to pokornički Red po primjeru i nadahnuću života svetog Franje. Treći Red razdvaja se na samostanski i svjetovni. Treći samostanski Red svetog Franje obuhvaća oko 400 ogranaka. Franjevačkom svjetovnom redu (OFS) pripadaju laici koji imaju svoje obitelji i žive po primjeru i nadahnuću svetog Franje. Upravo pod okrilje OFS-a ubraja se i Franjevačka mladež – Frama.