Geslo

U svjetlosti hodimo! 

1 Iv 1,7

 

Tumačenje gesla SHKM u Sisku 2012.

Geslo za Susret hrvatske katoličke mladeži – »U svjetlosti hodimo!« – preuzeto je iz Prve Ivanove poslanice, u kojoj pisac ne navodi svoje ime, ali se na početku predstavlja kao jedan od onih koji su slušali, vidjeli i opipali »riječ života«. Ono što je vidio i čuo želi priopćiti naslovnicima radi vjerničkog zajedništva, koje je ujedno zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom. Naslovnici su Kristovi sljedbenici koji su doživjeli odcjepljenje velike skupine vjernika. Oni koji su otišli nazvani su antikristima, zato što tvrde da Isus nije Mesija. Neki od onih koji su raskinuli vjerničko zajedništvo s pravovjernima nisu mogli prihvatiti da je Sin Božji uzeo pravo ljudsko tijelo, pa su tvrdili da Krist nije došao u tijelu. Za njih kaže sveti pisac da su »od svijeta« i da ih svijet sluša. Pravovjerne, koji su odcjepljenjem heretika ostali u manjini i zato se osjećaju tjeskobno, sveti pisac želi ovom poslanicom ohrabriti i potaknuti na ustrajnost.

Pisac zove naslovnike da hode u svjetlosti, kako bi imali zajedništvo jedni s drugima. Za kriterij po kojem naslovnici mogu razlikovati pravovjerni od krivovjernoga nauka predlaže osjećaj vjere ili unutarnje vjerničko »pomazanje«, koje ostaje trajno.
U ovome posvjetovljenom dobu, kada su mnogi zavedeni mišlju i žive kao da Bog ne postoji, ili su privučeni oblicima iracionalne religioznosti, a mnogi ranjeni bolešću, patnjom, gubitkom svake nade, bez obitelji ili posla; izgubljeni u svijetu lažnih opsjena, potrebno je svjetlo Kristovo.
Kada svjetlo slabi ili potpuno nestaje, više ne uspijevamo raspoznavati stvari oko sebe. U tami noći katkada se osjećamo prestrašeno i nesigurno te nestrpljivo čekamo da svane dan novog, svjetlijeg života. Ne bismo smjeli zaboraviti: »Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu!« (Mt 5, 15) Svjetlost rasvjetljuje tamu, tako da hod u svjetlosti Kristovoj daje puni smisao životu i čini ga odrazom Božje slave. Osobni susret s Kristom prosvjetljuje život, upravlja nas na pravi put i šalje da budemo njegovi svjedoci. Novi način gledanja na svijet i ljude, po uzoru na njega, uvodi nas u dublje pronicanje otajstva vjere, koja nije samo zbirka teoretskih tvrdnji koje treba prihvatiti i potvrditi vlastitim razumom, nego iskustvo koje valja imati, istina koju treba živjeti, sol i svjetlost cjelokupne stvarnosti (usp. Veritatis splendor, 88).
U našim biskupijama, župama, pokretima, udrugama i zajednicama Krist nas poziva, Crkva prihvaća i želi biti naš dom i škola zajedništva i molitve. Potrebno je pomno proučavati
Božju riječ, crpsti snagu iz sakramentalne milosti pomirenja i euharistije. Biti sudionik euharistijskog klanjanja. Na taj način iz dana u dan dobiva se nova snaga za život, a evanđelje bi trebalo biti mjerilo i vodič u životnim odlukama i planovima!
Mnogi svetci su nam dobar primjer takvog hoda. U njihovoj ljubavi prema Bogu pred svijetom sjaje njihove herojske krjeposti te tako postaju životni uzori koje je Crkva svima predložila za nasljedovanje.
Potrebno je kazivati svijetu i radost koju su mladi našli susrevši Isusa Krista, želju da ga bolje upoznaju, spremnost da naviještaju evanđelje spasenja i radost života po Božjoj objavi nama u Isusu Kristu, koji je jedina prava i istinska svjetlost ljudskog života.