Franjevački tau

Tau je simbol koji odgovara zadnjem slovu hebrejske abecede („taw“) i 19. slovu grčke abecede („tau“), a kasnijim europeiziranjem dobiva oblik slova „T“ današnje abecede. No kakve to veze ima sa sv. Franjom? Počnimo od Staroga Zavjeta.
»Prođi gradom Jeruzalemom i znakom “Tau” obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine! (…) Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak „Tau“, njega ne dirajte.« (Ez 9, 4-6)

Ovaj je odlomak suvremenicima našeg serafskog Oca bio vrlo poznat, pa je Franji bilo teško ostati nedotaknut time. Osim toga, oblik pisanja „Tau“ je oblik križa. Tako je Franju „Tau“ podsjećao na neizrecivu ljubav Isusa Krista koji je bio raspet za nas.

No uz ova dva, postoji još nekoliko mogućih čimbenika koji su utjecali na pobožnost sv. Franje prema „Tau“. Antunovci (braća bolničari sv. Antuna Pustinjaka) držali su bolnicu sv. Antuna u Rimu koju je Franjo pohodio nekoliko puta. Nosili su štap na kojeg je bio stavljen „Tau“, te su imali veliki „Tau“ prišiven na svoj habit. „Tau“ Antunovaca, koji su služili i gubavcima, podsjećao je Franju na Kristovu ljubav koji je htio da ga zbog nas smatraju gubavcem.

Još je jedan događaj bio presudan. 1215. godine na IV. je Lateranskom saboru bio prisutan i Franjo, jer je tada papa Inocent III. potvrdio njegov Red. Sabor je otvoren Papinim govorom koji je sadržavao i ove riječi: »Nosimo „Tau“ ako tvrdimo: ne želim se  ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista. (…) Onaj koji bude nosio „Tau“ naći će milosrđe, znak pokorničkog života obnovljenog u Kristu.«

Na Franju je sve to utjecalo i razvio je nevjerojatnu ljubav prema tom znaku. Ispisivao ga je na zidovima, na pisma, čak i na sebe. Osim predaje, postoje i čvrsti dokazi za ove tvrdnje. Tijekom obnove kapelice sv. Magdalene u Fonte Colombu pronađen je u udubini jednog prozora crveno obojeni „Tau“, koji je kasnije, u 15. st. prekriven bojom. Da se Franjo potpisivao znakom “Tau”, o tome imamo dvije pismene potvrde. Prva je vlastoručni spis blagoslova bratu Leonu, a druga „Pismo svim klericima“, čiji se izvornik izgubio, ali je otkriven prijepis koji je bio pisan između 1229. i 1238.

Završit ćemo Novim Zavjetom, i to zadnjom knjigom Svetoga Pisma:

I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« (Otk 7, 2-3)

Stoga slijedimo sv. Franju i pronaći ćemo radost spasenja noseći naš „Tau“ oko vrata, oko ruke, na mobitelu i ostalim kreativnim mjestima.