Sveti Franjo i Tau

Tau je simbol koji odgovara zadnjem slovu hebrejske (taw) i 19. slovu grčke abecede (tau), a kasnijim europeiziranjem dobiva oblik slova “T” današnje abecede. Također je bio simbol korišten u drugim kulturama poput egipatske (simbol vječnoga života Ankh, lat. Crux Ansata).

Općenito ima značenje nekakvog “znaka” koji na nešto upućuje. U starosinajskom pismu označava “biljeg”, odnosno sudsku ili taksenu marku, a znači i “pečat”; znak vlasništva, znak savršenstva, znak božanskog izabranja, znak križa i znak spasenja i otkupljenja po Isusu Kristu.

Za Židove kasne antike taw nije imao samo značenje znaka – biljega, nego je i završni, zaključni znak alfabeta, pa znači puninu, savršenstvo, pa i svetost. Taw je i prvo slovo riječi Tora – Zakona i propisa. Pretkršćanski taw također je bio znak savršenosti i cjelovitosti, tj. zaokruženosti.

Što se Biblije tiče, znak tau, kao simbol života, susrećemo već u starom Egiptu i u kulturama s kojima je dolazio u doticaj starozavjetni Božji narod. U Starom zavjetu na nj nailazimo kod proroka Ezekiela. Grad Jeruzalem u njegovo vrijeme bio je preplavljen poganskim kultovima, narod se odmetnuo od Boga. Zbog ovakve uvrede naroda, Jahve je odlučio uništiti grad. Poslao je jednog čovjeka s naredbom:

»Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine! (…) Pođite za njim Gradom i ubijajte bez milosrđa! Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte.« (Ez 9, 4-6)

Ovaj je odlomak suvremenicima našeg serafskog Oca Franje bio vrlo poznat pa je Franji bilo teško ostati nedotaknut time. Osim toga, oblik pisanja tau oblik je križa. Tako je Franju tau podsjećao na neizrecivu ljubav Isusa Krista koji je bio raspet za nas.

Već je sveti Jeronim pisao o Ezekielovu tekstu: “Tko uvijek bude nosio ovaj znak (op.a. križ), neće biti usmrćen” tj. neće umrijeti. Taw sada više nije samo “znak koji bi na nešto upućivao”, nego je također u isto vrijeme križevni znak ili znak križa.

Sveti Jeronim kod svojih je prijevoda Starog zavjeta s grčkog na latinski taw prevodio i prepisivao naprosto kao znak križa kakav se koristio na svjetovnom i duhovnom planu. U gospodarstvenom i u socijalnom životu križić ili tau važio je kao znak raspoznavanja pripadnika istoga roda, kao oznaka vlasništva (utisnut na robovima ili na stoci), a bio je rabljen i za ovjeru dokumenata, spisa, povelja, diploma. Mi bismo danas u ovom znaku prepoznali značenje pečata – biljega.

Upravo se tau nalazi u pečatu Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačke mladeži. U članku 43., stavku 2 Statuta stoji:

Taj je pečat okruglog oblika i na njemu je, uz obod, ispisan tekst “Franjevačka mladež” i naziv područnog bratstva, a u središtu je ucrtan znak ‘tau’ dekoriran hrvatskim tropletom. (za područna bratstva, isti je navod i za Nacionalno)

Ostali odlomci Biblije koji se odnose na tau spominju ga kao simbol kojim Izraelci označavaju nadvratnike svojih vrata u proslavu Pashe. Iz Knjige izlaska:

Propisi o Pashi

Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: »Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte pashu. Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.« (Izl 12,22-23)

Osim toga, u obliku taua štap je na koji Mojsije stavlja mjedenu zmiju kako bi iscijelio ljude:

Iz Knjige brojeva:

Kad je Bog izveo Izraelce iz Egipta, prepustio je Kanaance uništenju. Tada je naš narod krenuo od brda Hora, preko Crvenog mora, oko edemske zemlje. (…) Ljudi su bili nezadovoljni na tom putu. Prigovarali su Bogu, pa je on na njih pustio zmije. Mnogi su umrli od njihova ugriza. “To ih je valjda opametilo”, pogledala ga je. Da, shvatili su da su zgriješili. Vratili su se Mojsiju i zamolili ga da se za njih moli Bogu, da ukloni zmije. I Mojsije se pomolio. Gospodin je rekao Mojsiju da napravi otrovnicu, da je stavi na stup. Mojsije ga je poslušao. Napravio je zmiju od mjedi i stavio ju na stup. Kad bi koga ujela zmija, trebao je samo pogledati u mjedenu zmiju i ozdravio bi.(…) Ljudi bi shvatili da su zgriješili, pokajali bi se, pogledali taj stup koji im je Bog dao, povjerovali da ih on može iscijeliti… I preživjeli su. (Br 21, 9)

No uz ovih nekoliko, postoji još nekoliko mogućih čimbenika koji su utjecali na pobožnost svetog Franje prema tauu. Antunovci (braća bolničari svetog Antuna Pustinjaka) su držali bolnicu svetog Antuna u Rimu koju je Franjo pohodio nekoliko puta. Nosili su štap na kojeg je bio stavljen tau te su imali veliki tau prišiven na svoj habit. Tau Antunovaca, koji su služili i gubavcima, podsjećao je Franju na Kristovu ljubav koji je htio da ga zbog nas smatraju gubavcem.

Još je jedan događaj bio presudan. Godine 1215. na IV. je Lateranskom saboru bio prisutan i Franjo jer je tada papa Inocent III. potvrdio njegov Red. Sabor je otvoren Papinim govorom koji je sadržavao i ove riječi: »Nosimo ‘tau’ ako tvrdimo: ne želim se ničim drugim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista. (…) Onaj koji bude nosio ‘tau’ naći će milosrđe, znak pokorničkog života obnovljenog u Kristu.«

Na Franju je sve to utjecalo i razvio je nevjerojatnu ljubav prema tom znaku. Ispisivao ga je na zidovima, na pisma, čak i na sebe. Osim predaje, postoje i čvrsti dokazi za ove tvrdnje. Tijekom obnove kapelice svete Magdalene u Fonte Colombu pronađen je u udubini jednog prozora crveno obojeni tau koji je kasnije, u 15. stoljeću, prekriven bojom. Da se Franjo potpisivao znakom tau, o tome imamo dvije pismene potvrde. Prva je vlastoručni spis blagoslova bratu Leonu, a druga “Pismo svim klericima”, čiji se izvornik izgubio, ali je otkriven prijepis koji je bio pisan između 1229. i 1238.

Kako taj znak ne samo da ima oblik križa, nego neki teoretičari i danas, a posebice to vrijedi za srednji vijek, drže da je to izvorni oblik križa na kojem je raspet i Isus Krist, on je prihvaćen kao najsvetiji znak, kao znak spasenja, tj. kao Kristov križ. U tom je značenju tau prilično prisutan u kršćanskoj ikonografiji.

Stoga možemo primijetiti kako se u nekim franjevačkim grbovima znak križa pojavljuje ponekad u obliku taua, a ponekad na nama uobičajeni način. U tom je smislu tau postao specifičnim obilježjem, na neki način simbolom Trećega franjevačkog reda, zbog čega ga nalazimo i u grbu pokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine, koji je pripadao redu franjevaca trećoredaca.

Iz istoga razloga tau i danas kao svoj znak nose pripadnici Franjevačkog svjetovnog reda te pripadnici i simpatizeri Franjevačke mladeži. A kako su redovnici svih triju franjevačkih redova u nas prisutni još od života samoga svetog Franje, odnosno kako su pripadnici tih redova u našem narodu prilično brojni i danas, a franjevačka duhovnost postaje za mnoge mlade ponovno sve više privlačnom, to se i sve učestalije uočavanje znaka tau oko nečijega vrata tumači uglavnom tom činjenicom. To, dakako, ne znači da taj znak ne nose i neki drugi koji nisu neposredno povezani uz franjevačke redove i uz franjevačku duhovnost. Tau je jednostavno križ Isusa Krista na kojem smo opečaćeni njegovom krvlju i, kao takvi, uskrsli smo u novi život.

Svojevrstan oblik taua spominje se i u Novom zavjetu, i to u zadnjoj knjizi Svetoga Pisma – Ivanovu Otkrivenju, gdje nailazimo na opečaćenja, biljegovanja:

I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« (Otk 7, 2-3)

Svi tako obilježeni bili su spašeni. To je i objašnjenje za već ranokršćanski običaj da se vjernike blagoslivlja znakom križa na čelu. Origen to dokazuje kad veli da kršćani čine znak križa na čelu kad započinju neki posao, a posebice neposredno pred molitvu i prije svetih čitanja.

Stoga slijedimo svetog Franju i pronaći ćemo radost spasenja noseći naš tau oko vrata, oko ruke, na mobitelu i ostalim kreativnim mjestima. 🙂